Nekoliko sati prije početka ključnih pregovora u Islamabad, glavnom gradu Pakistan, Iran je poslao oštru i upozoravajuću poruku koja je odmah bacila sjenu na očekivani dijalog sa Sjedinjene Američke Države.
U atmosferi koja više podsjeća na političko nadmudrivanje nego na iskren pokušaj pomirenja, iranski zvaničnici jasno su stavili do znanja da u razgovore ulaze bez iluzija i bez povjerenja.
Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi otvoreno je poručio da Teheran nema povjerenja u Washington, naglašavajući da su prethodni pregovori obilježeni neispunjenim obećanjima i, kako je rekao, “izdajom diplomatije”. Ovakav ton jasno pokazuje da Iran pregovore ne vidi kao partnerski proces, već kao nužno suočavanje s protivnikom kojem se ne vjeruje.
Pregovori počeli, ali bez stvarne osnove povjerenja
Uprkos oštrim porukama, delegacije Irana i SAD-a stigle su u Islamabad gdje su zvanično započeli mirovni pregovori. Međutim, već na samom početku jasno je da će razgovori biti opterećeni dubokim nesuglasicama i potpuno suprotnim političkim ciljevima.
Iranski mediji dodatno su zaoštrili situaciju porukom da nikakva konačna odluka neće biti donesena dok Sjedinjene Države konkretno ne pokažu spremnost da ispune ranije preuzete obaveze. Drugim riječima – Teheran ne želi nove sporazume bez garancija da će ovaj put biti ispoštovani.
Oštre poruke iz vrha iranske vlasti
Prvi potpredsjednik Irana, Mohammad Reza Aref, dodatno je podigao tenzije izjavom koja jasno oslikava duboku političku podjelu. On je istakao da bi dogovor možda bio moguć ako američka strana nastupa s globalnim interesima na umu, ali je upozorio da u slučaju dominacije izraelskih interesa – sporazum neće biti moguć.
Sličan ton zauzeo je i predsjednik iranskog parlamenta, Mohammad Bagher Qalibaf, koji je podsjetio na, kako tvrdi, negativna iskustva Irana u dosadašnjim pregovorima sa SAD-om. Prema njegovim riječima, čak i tokom ranijih pregovora Iran je bio izložen napadima, što dodatno produbljuje nepovjerenje i potvrđuje percepciju da Washington ne djeluje u dobroj vjeri.
Liban kao crvena linija
Jedna od ključnih tačaka koja prijeti da potpuno blokira pregovore jeste pitanje Liban. Teheran je jasno poručio da prekid vatre u Libanu predstavlja preduslov bez kojeg nema ozbiljnih razgovora.
Ovaj zahtjev dolazi u kontekstu nastavka izraelskih napada na Hezbollah, što dodatno komplikuje situaciju i pretvara pregovore u širi regionalni problem, a ne samo bilateralni spor između Irana i SAD-a.
Simbolika i demonstracija sile
Dodatnu pažnju izazvao je i neobičan diplomatski detalj prilikom dolaska delegacija. Načelnik pakistanske vojske, Asim Munir, američku delegaciju dočekao je u civilnom odijelu, dok je iransku pozdravio u punoj vojnoj uniformi. Ovaj potez međunarodni mediji protumačili su kao suptilnu, ali jasnu demonstraciju vojne snage i poruku o ozbiljnosti situacije.
Istovremeno, Qalibaf je tokom puta prema Islamabadu napravio simboličan gest – posmatrao je fotografije i lične predmete djece stradale u napadima za koje Iran optužuje SAD i Izrael. Ovaj čin imao je snažnu političku poruku i dodatno je naglasio emocionalnu dimenziju pregovora.
Šta je zapravo na stolu?
Pregovori se vode oko dva potpuno različita pristupa rješavanju krize.
Sjedinjene Američke Države navodno su iznijele prijedlog od 15 tačaka, fokusiran na ograničavanje iranskog nuklearnog programa i osiguranje slobodne plovidbe kroz Hormuški moreuz.
S druge strane, Iran je predstavio plan od 10 tačaka koji ide mnogo dalje i uključuje:
garancije da SAD neće vojno napasti Iran,
zadržavanje potpune kontrole nad Hormuškim moreuzom,
pravo na obogaćivanje uranijuma,
ukidanje svih primarnih i sekundarnih sankcija,
poništavanje rezolucija Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda,
ukidanje odluka Međunarodna agencija za atomsku energiju,
isplatu ratne odštete Iranu,
povlačenje američkih trupa iz regije,
te potpuni prekid sukoba na svim frontovima, uključujući Liban.
Pregovori koji mogu trajati – ili propasti odmah
Prema procjenama Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost Irana, pregovori bi mogli trajati i do 15 dana. Ipak, već sada je jasno da su pozicije dvije strane toliko udaljene da postoji realna mogućnost da razgovori završe bez ikakvog konkretnog rezultata.
U konačnici, iako su pregovori formalno započeli, suštinski problem ostaje isti – potpuni nedostatak povjerenja. Bez njega, čak i najdetaljniji planovi i najduži pregovori mogli bi se pretvoriti u još jedan neuspjeli pokušaj u dugoj historiji američko-iranskih odnosa.
