Odluka Gradskog vijeća Sarajeva da podrži inicijativu o ponovnom postavljanju spomenika austrougarskom prijestolonasljedniku Franz Ferdinand i njegovoj supruzi Sofiji na prostoru kod Latinska ćuprija ponovo je otvorila raspravu o tome kako se bosanskohercegovačko društvo odnosi prema vlastitoj prošlosti. Prijedlog je potekao od Kluba vijećnika Stranka za Bosnu i Hercegovinu, uz obrazloženje da bi obilježavanje mjesta ubistva trebalo uključivati i spomen na žrtve atentata iz 1914. godine.
Umjesto smirene stručne debate, uslijedile su političke polemike i podjele. Ipak, suštinsko pitanje nadilazi dnevnu politiku: da li Sarajevo ima kapacitet da vlastitu historiju predstavi cjelovito, bez ideološkog filtriranja?
Kratka historija jednog uklonjenog spomenika
Originalni spomenik podignut je 1917. godine, u vrijeme austrougarske vlasti. Monument, poznat kao Spomenik umorenom prijestolonasljedničkom paru, projektovao je Eugen Bory. Bio je to arhitektonski upečatljiv objekt s visokim stubovima i medaljonima s likovima Ferdinanda i Sofije. Nakon raspada Monarhije 1918. godine i uspostave nove države, spomenik je uklonjen već početkom 1919. godine. Njegovi dijelovi su razneseni, a bronzani medaljoni danas se čuvaju u Muzeju Sarajeva.
Zagovornici obnove ističu da je riječ o komemoraciji ubijenog bračnog para, naglašavajući i činjenicu da je Sofija bila trudna. Smatraju da je neprimjereno da mjesto atentata obilježava isključivo čin, a ne i žrtve.
Spor oko nadležnosti i tumačenja prošlosti
Reakcije političara pokazale su koliko je tema osjetljiva. Jedni se pozivaju na proceduralna pitanja i nadležnosti, drugi na historijsku ocjenu austrougarske uprave kao okupacione sile. No, reducirati četrdesetogodišnji period austrougarske uprave isključivo na pojam okupacije znači zanemariti složenu transformaciju koju je Sarajevo tada prošlo – od urbanističkog razvoja do modernizacije infrastrukture.
S druge strane, ignorisati činjenicu da je riječ o imperijalnoj vlasti koja je vojno ušla u Bosnu i Hercegovinu također bi bilo jednostrano. Upravo ta složenost pokazuje zašto današnje rasprave ne bi smjele biti vođene isključivo političkim interesima.
Mjesto atentata kao ogledalo epoha
Prostor kod Latinske ćuprije već je više puta bio simbol različitih ideologija. U socijalističkoj Jugoslaviji, Gavrilo Princip slavljen je kao borac protiv imperijalizma. Godine 1949. postavljene su stope koje su označavale mjesto s kojeg je pucao, rad umjetnika Vojo Dimitrijević. Te stope su uklonjene početkom rata 1992. godine, a vraćene su tek 2022. u okviru rekonstrukcije muzejske postavke „Sarajevo 1878–1918“.
Danas na tom prostoru postoji i neutralna informativna ploča koja faktografski objašnjava šta se tu dogodilo. Ipak, jasno je da se percepcija atentata kroz decenije mijenjala – od austrougarske žalosti, preko jugoslavenskog slavljenja čina, do savremenog pokušaja neutralne interpretacije.
Kontekst umjesto veličanja
Glorifikacija bilo kojeg historijskog aktera – bilo Ferdinanda, bilo Principa – vodi u pojednostavljivanje. Atentat iz 1914. godine bio je dio šireg evropskog konteksta nacionalnih pokreta, imperijalnih napetosti i političkog radikalizma. Niti je Ferdinand bio tek simbol represije, niti je Principov čin moguće tumačiti izvan duha vremena u kojem se dogodio.
Zato bi eventualna obnova spomenika imala smisla samo ako bi bila dio šireg koncepta koji obuhvata sve slojeve historije tog mjesta. Umjesto nadmetanja u tome ko je heroj, a ko zločinac, Sarajevo bi moglo ponuditi otvoreni historijski prostor – svojevrsni muzej na otvorenom – koji pokazuje kako su se različiti režimi odnosili prema istom događaju.
Takav pristup dao bi edukativnu vrijednost cijelom prostoru i posjetiocima omogućio uvid u to kako se kolektivno sjećanje mijenja s promjenom političkih sistema.
Odgovornost savremenog društva
Prošlost se ne može mijenjati, ali način na koji se interpretira govori mnogo o sadašnjosti. Ako spomenici postanu sredstvo političkog nadmetanja, oni će produbljivati podjele. Ako, pak, posluže kao sredstvo suočavanja s kompleksnom historijom, mogli bi postati simbol društvene zrelosti.
Sarajevo, grad čije su ulice obilježile početak Prvog svjetskog rata, ima priliku pokazati da je sposobno svoju prošlost sagledati bez mitologizacije i bez poricanja. Upravo u toj sposobnosti da prihvati slojevitost vlastite historije leži mjera njegove današnje demokratske zrelosti.
