Novi hladni rat na jugoistoku: Tenzije između Turske i osovine Tel Aviv-Abu Dhabi dijele geopolitičku kartu od Levanta do Afrike
Delikatna mreža se odvija nad geopolitičkom mapom koja obuhvata Bliski istok, Arapsko poluostrvo, Crveno more i Istočnu Afriku.
U središtu ove nove strateške igre je jasno rivalstvo između Turske i novo konsolidovane osovine Izrael-Ujedinjeni Arapski Emirati.
Geostrateške ambicije Ankare sve se otvorenije sukobljavaju s regionalnom projekcijom Tel Aviva i političkim i vojnim osnaživanjem Abu Dhabija. U tom kontekstu, napor da se ograniči turski uticaj postao je zajednički cilj, koji istovremeno ima za cilj držanje pod kontrolom mreža uticaja Katara i, dugoročno gledano, same Saudijske Arabije.
2025, godina kada je rivalstvo postalo sistemsko
Godina 2025. obilježila je pojavu ovog geopolitičkog sukoba, koji više nije epizodičan, već strukturalni i sistemski. Na horizontu 2026. godine očekuje se konsolidacija ovog trenda, sa centrima sukoba koji uključuju teritorije od kritične važnosti za trgovinske veze, energetsku infrastrukturu, nacionalnu sigurnost i pristup interkontinentalnim geostrateškim koridorima.
Turska nastoji proširiti svoj uticaj jačanjem kontrole u postasadovskoj Siriji, koja je sada pod uticajem vlade Ahmada al-Sharaa. Sukob s Izraelom je direktan na sirijskom frontu i indirektan u pomorskom području, gdje Kipar ostaje tačka napetosti: sjeverni dio, pod kontrolom Ankare, izaziva međunarodno priznati južni dio, koji jača saveze s Grčkom i Izraelom kako bi se zaštitio od turske asertivnosti.
Široki okvir: Afrika i Zaljev
Izrael je, sa svoje strane, otvorio novi front u Somalilandu, u srcu Afričkog roga, regije gdje se Turska već dugo suočava s utjecajem Emirata u Somaliji. Emirati, iako su osudili izraelsko priznanje nezavisnosti Somalilanda, godinama razvijaju bliske odnose s vladom Hargeise, dok istovremeno snažno podržavaju separatistički pokret STC u Jemenu, u otvorenom sukobu sa saudijskim i turskim interesima u održavanju ravnoteže protiv Irana.
U Sudanu je sukob još direktniji. Turska podržava vojni režim Abdela Fattaha al-Burhana, dok Emirati finansiraju i naoružavaju pobunjenike RSF-a, što je posrednički rat koji je izazvao ozbiljne humanitarne i etničke posljedice u Darfuru.
Neslaganje, ali ne i raskid
Uprkos sukobu na mnogim frontovima, još uvijek nemamo potpuni sukob. Turska i Emirati pokušali su odvojiti geopolitičku konkurenciju od bilateralnih odnosa, održavajući ekonomsku i diplomatsku komunikaciju. U međuvremenu, osovina Tel Aviv-Abu Dhabi, konsolidovana nakon Abrahamovog sporazuma (2020), sukobila se oko palestinskog pitanja. Međutim, žestoko tursko-izraelsko rivalstvo djelimično je uravnoteženo zajedničkim savezom sa SAD-om i indirektnim uticajem Azerbejdžana, aktera koji ponekad služi kao most komunikacije, a ponekad kao bure baruta.
Simbolične poruke uoči velike utakmice
Nije slučajno da su lideri Sudana i Somalije ove godine posjetili predsjednika Erdogana, šaljući simboličnu poruku Emiratima i Izraelu u znak podrške teritorijalnom integritetu saveznika Ankare, integritetu koji sama Turska ne priznaje za Kipar. U međuvremenu, kiparski predsjednik i grčki premijer nedavno su posjetili Jerusalem kako bi ojačali energetsku (EastMed) i vojnu saradnju s Izraelom, dok je 14. decembra lider Emirata posjetio i Nikoziju.
Ovo su potezi i kontra-potezima u velikoj šahovskoj igri, gdje su sukobi regionalni, ali ciljevi globalni. U središtu bitke je pitanje: hoće li trijumfovati transmediteranske mreže povezivanja koje sponzorira Turska ili indomediteranski projekat (IMEC) koji promoviraju Izrael i Emirati?
Tako se odlučuje ko će imati kontrolu nad ulazom u Crveno more, strateškom raskrsnicom za globalnu trgovinu i pristupom Africi, kao novoj geopolitičkoj i ekonomskoj granici svijeta.
