Odluka Narodne skupštine Republike Srpske da usvoji izmjene Krivičnog zakona kojima se uvodi zabrana isticanja simbola koji se dovode u vezu s Armijom Republike Bosne i Hercegovine otvorila je novo, izuzetno osjetljivo političko i pravno pitanje u Bosni i Hercegovini.
Dok iz vlasti Republike Srpske poručuju da je riječ o zaštiti ustavnog poretka i sprečavanju, kako navode, veličanja ratnih struktura, kritičari upozoravaju da je zakon napisan široko i da bi njegova primjena mogla ostaviti prostor za različita tumačenja, posebno kada je riječ o simbolima koji imaju različita značenja za različite narode u BiH.
Suština problema nije samo u samom tekstu zakona, već u činjenici da granica između zabranjenog obilježja i simbola identiteta nije jasno povučena.
U zemlji u kojoj se i nakon tri decenije od završetka rata vode rasprave o zastavama, grbovima, imenima ulica i obilježjima iz prošlosti, svaka odluka koja se odnosi na ratne simbole automatski postaje više od pravnog pitanja. Ona postaje pitanje političke poruke i odnosa prema prošlosti.
Nejasne odredbe otvaraju prostor za različita tumačenja
Jedan od najvećih izazova novog zakonskog rješenja jeste pitanje šta se tačno smatra simbolima, oznakama ili porukama kojima se “promoviše ili veliča” Armija RBiH.
Ukoliko zakon ne sadrži precizno određene kriterije, konačna procjena može biti prepuštena institucijama koje ga budu primjenjivale. Upravo tu nastaje prostor za zabrinutost, jer isti simbol u različitim političkim i društvenim kontekstima može biti potpuno drugačije protumačen.
Za jedne građane određena zastava ili obilježje predstavlja podsjećanje na državnost Bosne i Hercegovine i period kada je ta država branila svoj opstanak. Za druge predstavlja ratni simbol koji povezuju isključivo s jednom stranom u sukobu.
Problem nastaje onda kada zakon ne pravi jasnu razliku između ratnih obilježja i simbola koji su postojali kao službena državna obilježja ili dio šireg historijskog nasljeđa.
Krivični postupak kao najveća posljedica
Posebnu težinu daje činjenica da se više ne govori samo o prekršajima, nego o krivičnoj odgovornosti.
Razlika između ta dva nivoa nije formalna. Krivični postupak nosi mnogo ozbiljnije posljedice za svakog pojedinca protiv kojeg bude pokrenut.
Sama činjenica da se protiv neke osobe vodi istraga može uticati na njen svakodnevni život. Problemi se mogu pojaviti prilikom zapošljavanja, odlaska u inostranstvo, dobijanja određenih dozvola ili obavljanja javnih funkcija.
Čak i u slučaju da postupak završi oslobađajućom presudom, vrijeme provedeno u pravnoj neizvjesnosti ostavlja posljedice. Sudski procesi u Bosni i Hercegovini često traju mjesecima ili godinama, a za osobu koja se nađe u takvoj situaciji teret ne predstavlja samo moguća kazna, nego i sama činjenica da je postala predmet krivičnog postupka.
Politička odluka s pravnim posljedicama
Usvajanje ovih izmjena već je najavilo novu institucionalnu borbu. Predstavnici bošnjačkog naroda u državnim institucijama najavili su mogućnost obraćanja Ustavnom sudu BiH, smatrajući da zakon može biti diskriminatoran i suprotan osnovnim principima zaštite ravnopravnosti građana.
Međutim, čak i ako Ustavni sud kasnije donese odluku kojom bi određene odredbe bile osporene, ostaje pitanje perioda u kojem bi zakon mogao biti primjenjivan.
U tom međuvremenu, najveći izazov bit će povjerenje građana u institucije i osjećaj jednakosti pred zakonom.
Simboli kao ogledalo neriješene prošlosti
Bosna i Hercegovina i dalje nosi teško nasljeđe rata, a simboli iz tog perioda često postaju mjesto političkih sukoba. Umjesto da budu samo historijska činjenica, oni su postali sredstvo kroz koje se šalju poruke o pripadanju, strahu, otporu i političkoj moći.
Zbog toga svaka odluka koja ograničava ili zabranjuje određene simbole mora biti izuzetno precizna, pažljivo obrazložena i jednako primjenjiva na sve građane.
U suprotnom, postoji opasnost da zakon koji bi trebao regulisati određeno ponašanje postane novi izvor nepovjerenja i dodatna linija podjele u već složenom društvu.
Jer pitanje simbola u Bosni i Hercegovini nikada nije bilo samo pitanje zastave, oznake ili parole. Ono je uvijek bilo pitanje toga ko se u ovoj zemlji osjeća zaštićeno, a ko ugroženo.
