Američko-izraelska vojna kampanja protiv Irana ušla je u šesti dan, a predsjednik SAD-a Donald Trump se u potrazi za "čizmom na terenu" okrenuo određenim organizacijama iranskih Kurda. Ipak pitanje je koliko će ovo biti efektivno ako se uzme da Kurdi čine tek oko 10 posto stanovništva Irana. U noći sa srijede na četvrtak, izraelski mediji I24, a zatim i Fox News te novinar Axiosa Barak Ravid su objavili informaciju o navodnom vojnom upadu kurdskih oružanih grupa iz Iraka na teritoriju Irana s ciljem borbe protiv Islamske republike dok SAD i Izrael izvode zračne udare.
Ova informacija je ubrzo negirana od kurdskih zvaničnika u Iraku, a nisu je potvrdili ni iranski izvori. Ipak sama njena pojava govori o postojanju planova da Kurdi postanu američke čizme na terenu u Iranu.
Predsjednik iračkog Kurdistana Nechirvan Barzani je kazao da ovaj region neće biti dio bilo kojeg sukoba ili vojne eskalacije, a sličnu poruku je poslao i de facto lider Masoud Barzani uz riječi da će učiniti sve da irački Kurdistan ostane van rata.
Ujedinjavanje grupa u egzilu
Neposredno prije početka agresije na Iran, 22. februara grupe iranskih Kurda u egzilu su formirale koaliciju s ciljem rušenja iranske vlasti. Ove grupe su godinama djelovale, ali u jako ograničenim operacijama bez stvarne mogućnosti da naruše sigurnosni aparat u Iranu.
Koalicija uključuje Kurdistansku stranku slobode (PAK), Demokratsku stranku iranskog Kurdistana (PDKI), Stranku slobodnog života Kurdistana (PJAK), Organizaciju borbe iranskog Kurdistana (Khabat) i Komalu radnika Kurdistana. Naknadno se u koaliciju uključila i Komala partija iranskog Kurdistana. Sve ove grupe imaju komplikovanu i rivalsku zajedničku prošlost, a do sporazuma je došlo navodno nakon osam mjeseci pregovaranja. Ipak njihova stvarna snaga, ali i popularnost među kurdskim stanovništvom ostaje misterija.
Jedan od problema za grupu je i što Turska smatra PJAK dijelom PKK-a i terorističkom organizacijom te bi svaka veća uloga izazvala oštro protivljenje Ankare.
Kurdi u Iranu
Kurda u Iranu ima oko 10 miliona i većinom su smješteni u krajnje zapadnim, izrazito planinskim dijelovima Irana. Iako ne postoje zvanični podaci jer Iran ne objavljuje podatke o religijskoj pripadnosti unutar etničkih grupa, oko 60 posto Kurda su suniti, oko 35 posto šiiti, dok oko pet posto pripada drugim vjerskim grupama. Ovakav religijski raspored je još jedna od otežavajućih okolnosti za one koji očekivaju masovni kurdski ustanak protiv vlasti u Teheranu dok traje američko-izraelska agresija.
Historijski gledano, određene kurdske grupe su u više navrata tokom 20. stoljeća pokušale pobune, a najveća se desila nekoliko mjeseci nakon islamske revolucije 1979. godine. Ipak Iran je uspješno uspio da sanira ove pobune.
Također, za razliku od Sirije gdje su Kurdima uskraćivana osnovna prava, uključujući čak i pasoš ili dugotrajnog sukoba unutar Turske, iranski Kurdi su puno bolje integrisani u državni sistem.
Naime, kako navodi "Kurdish Peace Institute", Kurdi su dio Irana više od 400 godina, a osim religijske podjele govore i četiri različita dijalekta kurdskog jezika. Također, iranske šiitske regije spadaju u red razvijenijih regija u Iranu.
Pokušaji aktiviranja pobune Kurda
Donald Trump je trećeg marta održao telefonske razgovore s liderom Patriotske unije Kurdistana (PUK) Bafelom Talabanijem i liderom Kurdistanske demokratske stranke (KDP) Masudom Barzanijem, pri čemu su razgovori bili fokusirani na tok američko-izraelskih napada na Iran i moguće naredne korake, javio je Axios, pozivajući se na izvore upućene u ovu tematiku. Poziv je Trump obavio navodno nakon insistiranja Benjamina Netanyahua.
CNN je izvijestio da CIA radi na naoružavanju Kurda, dok je državni sekretar SAD-a Marco Rubio je, prema Axiosu, kongresmenima i senatorima iza zatvorenih vrata rekao da Amerika ne naoružava Kurde, ali da se "s Izraelcima nikada ne zna".
Jedan od izvora za Axios je rekao da američki zvaničnici ne vjeruju u vojni uspjeh Kurda.
Sa svoje strane, Iran je već izveo više raketnih i napada dronovima na područje iračkog Kurdistana, gađajući ciljeve separatističkih grupa. Također, saopćili su da s "časnim Kurdima" rade na onemogućavanju američko-izraelskog plana o napadu na iranskom tlu.
Situacija je potpuno komplikovana time što bi svaka pomoć za iranske Kurde morala ići preko iračkog Kurdistana, a teško je vjerovati da bi brojne šiitske milicije u Iraku, koje je organizovao Iran, to mirno gledale. Tako nešto bi zaprijetilo građanskim ratom unutar Iraka, a to je vjerovatno i razlog opreznih poruka iračkih kurdskih zvaničnika i pored pritiska koje je na njih izvršio Donald Trump.
Također, Kurdi imaju svježe i loše iskustvo s pobunom u Siriji gdje su ih nakon višegodišnjeg sukoba Amerikanci odbacili i dali podršku sirijskom predsjedniku Ahmedu al-Shaari koji je faktički ugasio njihovu vojnu i političku autonomiju koju su bili izgradili na borbi protiv ISIL-a.
Pregršt informacija koje dolaze, a od kojih su mnoge plasirane od obavještajnih službi, manjak razumijevanja unutar plemenskih odnosa, "ratna magla" oteževaju razumijevanje situacije, ali demografski i geografski uslovi ne daju puno podloge za ideju da bi Kurdi mogli biti ti koji će nositi ustanak protiv vlasti u Teheranu, ali s druge strane bi mogli platiti visoku cijenu.
