Pokušaji pojedinih izraelskih političkih krugova da Tursku prikažu kao „novi Iran“ i glavnu sigurnosnu prijetnju u regiji naišli su na oštre kritike međunarodnih analitičara, koji takve tvrdnje ocjenjuju kao politički motivisane i nerealne.
Prema ocjeni dr. H. A. Hellyera, stručnjaka za međunarodne odnose i Bliski istok, riječ je o narativu koji je prvenstveno usmjeren na unutrašnju političku scenu u Izraelu, bez realne osnove u globalnim odnosima snaga.
„Turska je previše značajan akter da bi bila izolovana. Ona je dio NATO saveza, ima snažnu vojsku i duboko je ekonomski i politički povezana sa Zapadom“, istakao je Hellyer, saradnik britanskog Royal United Services Institute (RUSI) i Centra za američki napredak u Washingtonu.
On smatra da su pokušaji stvaranja regionalnih blokova s ciljem izolacije Ankare, uključujući oslanjanje na Grčku i Kipar, dugoročno neodrživi.
„Takvi planovi zanemaruju složene odnose u regionu, ali i činjenicu da javno mnijenje u tim zemljama često ne prati u potpunosti političke dogovore njihovih vlada“, dodao je.
Hellyer dalje navodi da se geopolitički odnosi u Sjedinjenim Američkim Državama mijenjaju te da Turska ima stabilne i dugogodišnje strateške veze u Washingtonu, što dodatno otežava njenu međunarodnu izolaciju.
Prema njegovim riječima, podrška pojedinim izraelskim politikama slabi i u američkom političkom spektru, što je povezano sa sve većim kritikama zbog posljedica sukoba u Gazi i na Zapadnoj obali.
I evropske zemlje, kako navodi, sve više gledaju na Tursku kao na neizbježnog partnera u sigurnosnim pitanjima, posebno u kontekstu aktuelnih geopolitičkih izazova.
„Realnost pokazuje da je Turska ključni faktor stabilnosti u regionu, a ne izolovani protivnik“, zaključuje Hellyer.
Analitičari ocjenjuju da narativi o novim regionalnim prijetnjama često služe kao sredstvo unutrašnjeg političkog pozicioniranja, ali da sve teže prolaze u međunarodnim okvirima koji su znatno kompleksniji nego ranije.
