Ljudska istorija je protkana nebrojenim primjerima borbi, krvavih sukoba i uzdizanja naroda koji su se borili protiv nepravde.
No, iako se svijet mijenja, čini se da neke sile ustrajavaju u svojim pogrešnim koracima, ponavljajući grijehe prošlosti. Današnji Izrael, pod vođstvom Benjamina Netanyahua, ponavlja iste greške koje su jednom dovele Sjedinjene Države do sramnog povlačenja iz Vijetnama, Afganistana i Iraka. Svaka nova stranica ove tragedije piše još mračniju povijest. U trenutku kad iz Tel Aviva odjekuju izjave o sigurnosti, stvarnost na terenu svjedoči o nečemu daleko strašnijem – uništavanju naroda, njegove kulture, njegove budućnosti. Ruševine Gaze nisu samo fizički gradovi u uništenju, već i svijet koji pada u mračnu prošlost, pun krvavih pogrešaka koje se ponavljaju i stalno podstiču novi val otpora.
Povijest koja se ponavlja: SAD nisu naučile, a sada ni Izrael
Istorija je možda najbolji učitelj, ali samo ako imate volje da je slušate. SAD su prije više od pola stoljeća krenule u rat s Vijetnamom, uvjerene da će superiorna tehnologija i vojna moć omogućiti brzu pobjedu. Ali, Vijetnam, zemlja mnogo siromašnija, puno tehnološki inferiornija, koristila je geografske prednosti i borbeni duh svog naroda kako bi Ameriku gurnula u najteži poraz u njezinoj povijesti. Ljudi su umirali u džunglama, američki vojnici gubili nadu, dok je narod Vijetnama u svom nezamislivom siromaštvu pružao otpor koji nije mogao biti slomljen.
SAD nisu uzele u obzir moć naroda pod okupacijom, narod koji je motiviran borbom za vlastitu slobodu, narod koji se ne predaje ni pred velikim silama. Iako je Washington pretrpio najteži poraz u povijesti svoje vojske, lekcija nikada nije došla. Prvo Afganistan, pa Irak. U Afganistanu su SAD bombardirale, ubijale, uništavale, a talibani su postali još jači. U Iraku je zbačen Saddam Hussein, ali je nastao vakuum moći, borbe između sunita i šiita, teroristički napadi, a Iran je iz svega izašao kao pobjednik, s puno jačim utjecajem nego SAD. SAD nisu shvatile da fizička superiornost nije dovoljna za pobjedu, da je duhovna snaga naroda nezamjenjiva.
Sada, ponovo, Izrael ponavlja iste griješke.
Gaza: Ruševine, ali i plamen otpora
Izrael, vjerujući da je tehnološka superiornost i vojska koju ima dovoljna da ukroti Palestince, sada uništava Gazu, grad po grad, život po život. Bombardiranja, zračni napadi, pogubljenja lidera Hamasa i Islamskog džihada samo su prividne pobjede. Da, možda su slomili fizički otpor, ali nisu slomili volju. Palestinci, unatoč svojim raznim političkim i ideološkim podjelama, iznutra su ujedinjeni u borbi protiv okupacije, u borbi za život, za svoju djecu, za svoju slobodu. Ruševine koje Izrael ostavlja za sobom nisu samo tragovi uništenja, one su iskra koja rasplamsava vatru, vatru koja je nemoguće ugasiti.
Izraelska misija u Palestini nije bila samo rat protiv Hamasa, već rat protiv slobode. Palestinci koji su do jučer bili podijeljeni u različite frakcije, sada se udružuju. Ove podjele nisu im bile prepreka, one su samo imale snage postati jedinstveni u svom cilju – osloboditi svoju zemlju. Iako bi to mogli nazvati borbom za slobodu, to je, nažalost, borba za opstanak, jer ovo je narod koji nije odustao, narod koji se nikada neće predati.
Netanyahu i zabluda o sigurnosti kroz strah
Netanyahu, vođa koji je zaboravio lekcije iz prošlih ratova, vidi nasilje kao odgovor. I dok je njegov cilj očito ostvarenje sigurnosti za Izrael, on ne razumije da prava sigurnost ne leži u rušenju ljudi, u uništavanju života, nego u izgradnji mostova, u dijalogu, u pomirenju. No, Netanyahu je odabrao put krvavih osvajanja, a ne mudrosti. Da, možda je kratkoročno siguran, ali dugoročno, njegov narod ulazi u procjep neizbježnog rata, rata koji neće imati kraja.
Međutim, pri tome se zaboravlja nešto mnogo važnije: strah koji je Netanyahu posijao u vlastitim redovima. Aškenazi Židovi, koji su do sada držali ekonomsku moć zemlje, sada bježe iz Izraela, napuštaju domovinu jer više ne vjeruju u njen opstanak, jer vide samo krvavu budućnost. Oni koji ostaju – Mizrahi – vjeruju u rat. A što ako dođe trenutak kad ni oni ne budu mogli podnijeti posljedice? Izrael će tada biti bezdušan, a pred njim je ekonomski slom.
Da li će Netanyahu ikada shvatiti da je dovoljno?
Ako ne bude bilo promjena, ako Netanyahu ne prepozna pogrešku i ne zaustavi ovu ludost, međunarodna zajednica i vlastite sigurnosne snage u Izraelu će morati poduzeti mjere. Jer, čitav svijet gleda, čitav svijet zna da Izrael gradi svoj kraj. I to nije samo zbog palestinskog otpora, već zbog same unutarnje truleži. Ako nešto ne bude učinjeno, posljedice će biti strašne. Palestinci će i dalje pružati otpor, dok će Izrael biti ispunjen mržnjom, nasiljem i nepravdom.
A kad se u srcu Izraela više ne bude mogao vidjeti izlaz iz ovog krvavog kruga, bit će prekasno. Antiislamske snage u Izraelu i antisemitizam u cijelom svijetu samo će ojačati. Svi ćemo biti zarobljeni u začaranom krugu mržnje i rata, a jedini gubitnici bit će nevini ljudi koji su samo željeli mir.
