Jedan od najuglednijih britanskih političkih magazina, The New Statesman, objavio je analizu pod naslovom "Kraj američkog carstva", autora Johna Graya, u kojoj se oštro kritikuje politika američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Iranu.
Gray tvrdi da je ono što je Trump opisao kao "mala ekskurzija" u Iran prerastalo u ozbiljan strateški promašaj, kojeg autor naziva "maršem ka katastrofi". Prema njegovim riječima, američka vojna operacija, koja je prvobitno imala za cilj spriječiti Iran u razvoju nuklearnih kapaciteta – za koje je Trump ranije tvrdio da su "uništeni" – sada se svodi na pokušaj deblokade Hormuškog moreuza i vraćanja situacije na stanje prije početka sukoba.
"Takav povratak više nije moguć. Trump ne može proglasiti pobjedu i povući se, a da pritom ne prepusti ključni pomorski prolaz Iranu", upozorava Gray. On dodaje da je Iran, zahvaljujući sposobnosti da poremeti globalnu ekonomiju, već pokrenuo ono što autor naziva "konačnim raspadom američke imperijalne moći".
Analiza posebno naglašava da rat na Bliskom istoku ozbiljno potkopava finansijske temelje američke hegemonije. Bez obzira na ishod sukoba, Gray smatra da će Iran ponovo potvrditi svoj status velike sile, s presudnom ulogom u globalnoj naftnoj ekonomiji, posebno kroz kontrolu prolaza kroz Hormuški moreuz.
Gray upozorava i na mogućnost dodatne eskalacije. Ukoliko Trump odluči "dovršiti posao" kopnenom operacijom, Sjedinjene Američke Države mogle bi se suočiti s sukobom većim od ratova u Vijetnamu, Avganistanu i Iraku zajedno. Autor također tvrdi da je transatlantski savez ozbiljno uzdrman; iako NATO formalno postoji, operativno je nefunkcionalan, dok SAD, po njegovom mišljenju, sve više odstupa od evropskih saveznika i vraća se geopolitičkom kursu iz perioda prije Prvog svjetskog rata.
Posebno se ističu i globalne implikacije ove politike, posebno u kontekstu Rusije i Kine. Gray upozorava da bi situacija mogla omogućiti liderima poput Vladimira Putina i Xi Jinpinga dodatno jačanje svojih pozicija, bilo kroz pojačane hibridne operacije u Evropi, bilo kroz potencijalno rješavanje pitanja Tajvana bez direktnog vojnog sukoba.
Na kraju, autor analizira i psihološke dimenzije Trumpove politike. Pozivajući se na teorije Sigmunda Freuda, Gray opisuje Trumpove poteze kao "prisilu ponavljanja" – nesvjesni pokušaj ponovnog oblikovanja prošlosti i potvrđivanja vlastite moći.
"U dubljem smislu nego što se obično priznaje, Donald Trump ne zna šta radi", zaključuje Gray, ocjenjujući da je američka intervencija u Iranu "tačka bez povratka" za status SAD-a kao globalne sile.
