Svjedočenja izraelskih vojnika koji su učestvovali u operacijama u Pojasu Gaze ukazuju na ozbiljne psihološke posljedice koje, prema stručnjacima, nadilaze klasični posttraumatski stresni poremećaj. O ovim iskustvima piše izraelski list Haaretz, navodeći da se kod brojnih vojnika javlja dubok osjećaj krivnje i moralne dileme nakon povratka iz rata.
Jedan od sagovornika, 34-godišnji Yuval iz Tel Aviva, opisuje stanje stalne napetosti i straha koje ga prati i nakon povratka u civilni život. Iako je ranije radio kao programer u tehnološkom sektoru, iskustva iz vojne službe u Gazi, kako kaže, ostavila su trajne posljedice.
On se prisjeća incidenta iz decembra 2023. godine u području Khan Yunisa, kada je njegova jedinica otvorila vatru tokom borbenih operacija. Naknadno je, tvrdi, saznao da su među pogođenima bili i nenaoružani civili. „Nema opravdanja za ono što se desilo. Nakon toga nisam mogao da nastavim normalno da živim“, naveo je Yuval u ispovijesti prenesenoj u reportaži.
Slična iskustva opisuje i Maya, studentica filozofije iz Tel Aviva, koja je tokom službe u rezervnom sastavu svjedočila, kako kaže, situacijama koje su bile u suprotnosti s njenim moralnim uvjerenjima. Ona ističe da je najviše pogađa osjećaj nemoći i činjenica da nije reagovala u trenucima kada je, prema njenim riječima, došlo do stradanja civila.
Stručnjaci koji se bave mentalnim zdravljem vojnika sve češće govore o fenomenu tzv. moralne povrede – psihološkom stanju koje nastaje kada osoba učestvuje ili svjedoči postupcima koji su u suprotnosti s njenim etičkim uvjerenjima. Za razliku od posttraumatskog stresnog poremećaja, ovaj oblik traume karakterišu osjećaji srama, krivnje i gubitka identiteta.
U pojedinim svjedočenjima navodi se i da su vojnici bili suočeni s odlukama koje su rezultirale civilnim žrtvama, što je kod nekih dovelo do dugotrajnih psihičkih posljedica i povlačenja iz službe.
Izraelske institucije, prema navodima stručnjaka, ove slučajeve i dalje najčešće vode kroz dijagnozu posttraumatskog stresnog poremećaja, dok dio medicinske zajednice upozorava da takav pristup ne obuhvata u potpunosti specifičnu prirodu moralne traume.
Sve veći broj bivših vojnika, prema istim navodima, traži psihološku pomoć, ali mnogi i dalje o svojim iskustvima ne govore javno zbog straha od stigmatizacije i društvenog pritiska.
Uprkos različitim ličnim pričama, zajednički imenitelj većine svjedočenja je, kako navodi Haaretz, osjećaj krivnje koji ne nestaje ni nakon povratka u svakodnevni život.
