Dan 2. maj 1992. godine je u historiji Bosne i Hercegovine upisan prije svega zbog herojske odbrane glavnog grada države Sarajeva, ali i zbog dešavanja u noćnim satima, kada je otet tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović.
U do tada neviđenom potezu tadašnje Jugoslavenske narodne armije, pri slijetanju na Međunarodni aerodrom u Sarajevu snage ove vojske su uhapsile predsjednika Predsjedništva RBiH i odvele ga van grada, odnosno u kasarnu JNA u Lukavici.
Izetbegović je u Sarajevo sletio zajedno sa svojom kćerkom Sabinom i još nekoliko članova delegacije RBiH, koja je učestvovala na pregovorima u Portugalu.
Snage JNA, koje su ranije preuzele kontrolu nad sarajevskim aerodromom, su otele Izetbegovića čim je avion u kojem se nalazio sletio te ga nisu željeli pustiti u grad.
Po dolasku u Lukavicu, tadašnji general JNA Vojislav Đurđevac je odlučio da neće pustiti Izetbegovića i ostatak delegacije RBiH dok se ne dopusti izlaz iz Sarajeva trupama ove vojske koje su se, pod komandom generala Milutina Kukanjca, nalazile u kasarani u sarajevskom naselju Bistrik.
Cijela situacija je dokumentovana u dnevniku Televizije Sarajevo, koji je vodio Senad Hadžifejzović. Upravo u programu ove emisije je Izetbegović, razgovarajući s tadašnjim članom Predsjedništva RBiH Ejupom Ganićem, otkrio da je otet i da se nalazi u Lukavici.
"Ja sam ovdje praktički zarobljenik", rekao je Izetbegović na direktno pitanje Hadžifejzovića o njegovom statusu.
General Đurđevac je tokom razgovora negirao da je izvršen napad na Sarajevo, iako je tokom 2. maja, osim napada oklopnim vozilima koji su u jutarnjim i popodnevnim satima odbili branioci grada, JNA neprekidno granatirala brojne lokacije, većinom civilne, u Sarajevu.
Također je tvrdio da nije riječ o otmici, uz opravdanje da je "Izetbegović najsigurniji u Lukavici". Ipak, više puta je odbio da pusti Izetbegovića u Sarajevo te je za to tražio ispunjavanje uslova.
Ganić je pokušavao da prikaže situaciju u gradu, posebno naglašavajući napade JNA na državne institucije, ali i civilne objekte, u Sarajevu.
"Vojska gađa grad! Ovo je agresija, ovo je nevjerovatno! Od 12 sati gađaju. Pogođen je Dom sindikata, Skupština, relej na Humu. Ovdje su novinari, ovdje je domaća javnost, međunarodna javnost! Pobogu brate, ovdje padaju granate, rakete", rekao je, između ostalog, Ganić.
Otmica predsjednika nezavisne države od strane vojske zemlje koja se na teritoriji zemlje nalazi bez mandata je u tadašnje vrijeme bio apsolutni presedan, a može se nazvati i pokušajem državnog udara.
Tokom razgovora u kojem su učestvovali Ganić, Izetbegović, Đurđevac i član Predsjedništva RBiH Stjepan Kljujić, dogovoreno je da se direktno razmijeni Izetbegović za vojnike JNA koji su se nalazili u kasarni na Bistriku.
Izetbegović je proveo noć u kasarni JNA, a naredni dan se vratio u Sarajevo, nakon što je ispunjen dogovor o razmjeni predsjednika Predsjedništva RBiH za vojnike JNA koji su se nalazili na Bistriku.
Ipak, zbog činjenice da su Kukanjac i njegove trupe pokušale izvući i veliku količinu opreme i dokumenata iz ove kasarne došlo je do sukoba u Dobrovoljačkoj ulici, u kojoj je poginulo šest osoba, odnosno pet vojnika JNA i jedan civil.
