Večeras su iz musale Memorijalnog centra u Potočarima, uz plač majki i jecaje rodbine, izneseni tabuti sa posmrtnim ostacima sedam novoidentifikovanih žrtava genocida u Srebrenici. Trideset godina nakon zločina, sedam duša konačno će pronaći vječni mir.
Tuga se razlila među prisutnima, a jauci majki koje su godinama tragale za kostima svojih sinova, muževa, braće i očeva odzvanjali su tišinom doline smrti. Tabute su, s poštovanjem i bolom, na svojim rukama iznijeli članovi porodica i učesnici Marša mira.
Srebrenica: Tri decenije od genocida — između tuge, političke manipulacije i neostvarene nade u život
Sutra, 11. jula, u mezarju u Potočarima biće ukopani:
- Senajid (Husein) Avdić (1976),
- Hariz (Ramiz) Mujić (1976),
- Fata (Huso) Bektić (1928),
- Hasib (Adem) Omerović (1961),
- Sejdalija (Alija) Alić (1961),
- Rifet (Mustafa) Gabeljić (1964),
- Amir (Ibrahim) Mujčić (1964).
Među njima je i najstarija žrtva ovogodišnje dženaze – Fata Bektić, podsjetnik da zločin nije birao godine.
Dok se mezarje širi, a bol ne jenjava, još se traga za više od 1.000 nestalih. I dok tihi jauci večeras prate tabute ka mjestu vječnog počinka, Srebrenica i dalje nosi rane koje ne zacjeljuju.
