U trenutku dok Bosna i Hercegovina i dalje funkcioniše u režimu privremenog finansiranja, Parlamentarna skupština BiH bila je primorana da revidira plan javnih nabavki za tekuću godinu, što je rezultiralo povećanjem sredstava u pojedinim stavkama, ali i dodatnim pitanjima o efikasnosti planiranja i realnosti tržišnih procjena.
Najznačajnije izmjene odnose se na stavke koje se tiču reprezentacije i goriva, dvije kategorije koje su već ranije izazvale probleme u procedurama javnih nabavki. Tako je iznos predviđen za protokolarne poklone povećan sa 50.000 na 58.000 konvertibilnih maraka, dok je budžet za gorivo gotovo udvostručen — sa prvobitnih 300.000 KM na 500.000 KM.
Iako se na prvi pogled radi o tehničkoj korekciji planova, razlozi iza ovih izmjena ukazuju na dublje probleme u sistemu planiranja i realizacije javnih nabavki. Prethodni tender za protokolarne poklone nije privukao nijednog ponuđača, što sugeriše da je početna procjena vrijednosti bila ispod realnih tržišnih cijena ili nedovoljno atraktivna za dobavljače.
Slična situacija zabilježena je i u segmentu nabavke goriva. Na tender se javila samo jedna kompanija, Hifa Petrol, čija ponuda je premašila planirani iznos i zbog toga je ocijenjena kao neprihvatljiva. Razlika između planiranih 300.000 KM i ponuđenih više od 540.000 KM otvorila je pitanje da li su institucije adekvatno sagledale realne troškove tržišta u trenutku izrade plana.
Nakon neuspješnih procedura, Parlament je bio primoran da koriguje plan javnih nabavki, što je formalno urađeno 15. maja, dok je istog dana raspisan i novi tender za protokolarne poklone. Očekuje se da će u narednom periodu biti ponovljen i postupak za nabavku goriva, ali ovog puta uz izmijenjene finansijske okvire.
Važno je napomenuti da se ove korekcije dešavaju u okviru privremenog plana javnih nabavki, koji je posljedica činjenice da državni budžet za tekuću godinu još uvijek nije usvojen. Takva situacija, prema ocjenama stručnjaka iz oblasti javnih finansija, često dovodi do ad hoc prilagođavanja planova, što može otvoriti prostor za neujednačene procjene i naknadna povećanja troškova.
Iako se iz institucija navodi da ostali dijelovi plana ostaju nepromijenjeni, ukupna slika ukazuje na to da su određene stavke već sada “teže” za oko 208.000 KM u odnosu na prvobitnu projekciju. Time se dodatno otvara rasprava o tome koliko su početni budžetski okviri bili realno postavljeni, ali i koliko je sistem javnih nabavki u BiH prilagodljiv stvarnim tržišnim uslovima.
U konačnici, slučaj Parlamentarne skupštine BiH ponovo stavlja u fokus širi problem — neravnotežu između planiranih budžetskih projekcija i stvarnih troškova na tržištu, ali i institucionalnu praksu koja se često oslanja na privremena rješenja umjesto dugoročnog finansijskog planiranja.
