U Bosni i Hercegovini i dalje ne postoji razvijen, formalni i integrirani sustav obrazovanja u oblasti javnih nabavki unutar visokoškolskih ustanova. Stručna i obavezna edukacija svih učesnika u procesima javnih nabavki, uključujući i rukovodioce institucija, nužna je i mora biti zakonski regulisana.
Bez sistematske edukacije i profesionalizacije kadrova, naročito u institucijama koje imaju ograničene kapacitete, primjena strožih kaznenih mjera može imati ograničen ili čak kontraefektan učinak. Prevencija kroz edukaciju treba biti temeljni pristup, dok kaznene mjere trebaju ostati posljednja linija kontrole. Upravo takav model promovira i Evropski kompetencijski okvir za profesionalizaciju javnih nabavki, po kojem svaka osoba uključena u proces – od iskazivanja potreba, planiranja, izrade tenderske dokumentacije, donošenja odluka do provođenja postupaka – mora imati odgovarajuće kompetencije, znanja i vještine.
Međutim, prijedlozi izmjena zakona o javnim nabavkama potencijalno mogu postati represivni, naročito za manje institucije sa slabijim kapacitetima. Postoji realan rizik da stroge sankcije obeshrabre ili čak onemoguće te subjekte u provođenju nabavki. Još veća opasnost je mogućnost zloupotrebe zakonskih mehanizama u političke ili administrativne svrhe, što bi ugrozilo nezavisnost i zakonitost cijelog procesa.
Nedavno je došlo i do sporne situacije kada je direktor Agencije za javne nabavke jednostrano obustavio primjenu određenih zakonskih odredbi i suspendirao rad Konkurencijskog vijeća. Takav potez je pravno neutemeljen, jer Agencija nema ovlaštenja mijenjati zakone ili odlučivati o nadležnostima drugih institucija. Ovakvo djelovanje ugrožava vladavinu prava, pravnu sigurnost u sistemu javnih nabavki i postavlja ozbiljna pitanja institucionalne odgovornosti.
Revizija javnih nabavki predstavlja važan mehanizam kontrole, ali problem nastaje kada revizori prelaze granice svoje stručnosti, posebno kod tumačenja pravnih normi. Veliki broj revizora dolazi iz ekonomske struke, bez specijaliziranog obrazovanja i praktičnog iskustva u javnim nabavkama. Zakon o javnim nabavkama je pravno i tehnički specifičan, s vrlo preciznim procedurama i terminologijom. Bez odgovarajuće edukacije postoji rizik da revizorske preporuke budu pravno neutemeljene, kontradiktorne zakonu ili nepraktične za primjenu.
Što se tiče pitanja ko je obveznik primjene Zakona o javnim nabavkama, praksa Evropske unije jasno pokazuje da ne mora svaki subjekt s većinskim državnim vlasništvom biti ugovorni organ. Ključni faktor je komercijalni karakter djelatnosti – ako subjekt posluje tržišno, s ciljem ostvarivanja dobiti, i njegova funkcija ima industrijski ili komercijalni karakter, tada nije obveznik primjene zakona, bez obzira na vlasništvo, financiranje ili nadzor.
Za uspješnu reformu sistema javnih nabavki, BiH bi trebala krenuti ka „pametnoj centralizaciji“. To znači jačanje efikasnosti i transparentnosti kroz zajedničke funkcije poput standardizacije, edukacije i e-nabavki, ali bez zadiranja u operativnu autonomiju ugovornih organa. Mali ugovorni organi trebali bi imati mogućnost dobrovoljnog udruživanja za zajedničke nabavke, dok bi i dalje mogli samostalno provoditi jednostavne i manje vrijedne postupke.
Postoje različiti modeli centralizacije koji se mogu primijeniti – od uspostave centralnih nabavnih tijela po djelatnostima (zdravstvo, obrazovanje, policija) do modela baziranih na teritorijalnim jedinicama (kantoni, entiteti, državna razina). Takav pristup bi značajno unaprijedio transparentnost, efikasnost i zakonitost u sistemu javnih nabavki u Bosni i Hercegovini.
