JEFTIN POPULIZAM I SKUPE PORUKE U SREBRENICI

Onomad, 11. jula, je u Memorijalnom centru Potočari, kao i drugdje u regiji i svijetu, obilježen dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Emocionalno izuzetno mučan događaj. Na društvenim mrežama, sa ovih događaja, dominiraju selfiji i fotografije kako „običnog“ svijeta, podjednako i političara i ostalih javnih ličnosti. Skaradno! Ne znam ko diktira ovakav trend, da li društvene mase za kojima se povode političari i javne ličnosti, ili pak političari i javne ličnosti za kojima se povode društvene mase.

Bilo kako da je, smatram da se populistička skarada mora što prije zaustaviti, kako se sve ovo ne bi pretvorilo u populistički događaj i poligon za treniranje i dokazivanje „patriotizma“, na jednoj i „libero-demokratizma“, na drugoj strani. Pojedini likovi se upinju predstaviti javnosti važnijim od mejta – šehida koji se ukopavaju. Na društvenim mrežama i „neovisnim“ medijima se naveliko nariče ko je sve došao i/ili uputio kakvu poruku, te ko je dao kakvu izjavu ili osudu.

Neki se, na drugoj strani, upinju u pokušaju rehabilitacije i/ili pranja krvavih ruku, dvadeset i šest godina (2021. godine) nakon što je „posao“ vrlo učinkovito obavljen, noseći sada na svojim rukama, namjesto krvi, šehidske tabute.

Ne velim da je nevažno ko je od zvaničnika i javnih ličnosti prisutan i šta je ko izjavio, ali to treba i mora biti potisnuto u drugi plan. U prvi plan trebaju biti žrtve i njihove porodice. Svaka od tih žrtava je svijet u malom za sebe. Svaka od žrtava je imala različitu životnu sudbinu, životne planove i snove, prije nego je dovedena i servirana pred egzekutora – krvoloka – zločinca – monstruma, kako bi se njome nahranila genocidna neman.

Svaka od žrtava je za sobom ostavila porodicu, opet jedan čitav mali svijet, čija tuga, bol i patnja, iz godine u godinu ne jenjavaju, nego se rasplamsavaju, narastajući do nepojmljivih razmjera. Iz ovih i mnogih drugih razloga, trebalo bi mnogo više dati prostora njihovim izjavama i izlivima mišljenja i stavova o svemu ovome. Zato smo dužni o svakoj, ali svakoj bez izuzetka, žrtvi ukratko, pročitati – pojasniti, šta je se i na koji način sa njom dešavalo od rođenja po do dana ukopa – povratka u napaćenu zemlju bosansku.

Još smatram da u prvi plan, ove kao i svake naredne godine, treba izbiti priča o zločincima, te njihovom trenutnom stanju i statusu, kao i kratak presjek stanja o njihovom stanju i statusu u društvima u kojima živimo, kako u BiH, tako i u regionu, Europi i svijetu.

Ovo iz razloga da bismo mogli postaviti određene indikatore na osnovu kojih bismo mogli zaključivati da li se u društvima i svijetu oko nas pravi otklon od genocida i genocidnih politika ili se u nekim društvima i dalje duboko baštini opravdanje ili negacija genocida, što bi za posljedicu moglo ponovo dovesti do operatizacije takvih namjera i planova u budućnosti. Ovo će pomoći i u diferenciranju društava i njihovih zvaničnih predstavnika i politika na civilizirani ili necivilizirani svijet.

A ova diferencijacija bi trebala poslužiti nama Bošnjacima da znamo kako i na koji način da se ispravno postavimo spram tih društava i zvaničnih predstavnika i politika u budućnosti. Još se nadam da bi ta diferencijacija pomogla u našoj daljoj komunikaciji i suradnji sa međunarodnom zajednicom kada je u pitanju rješavanje i poboljšanje statusa Bosne u svakom smislu i pogledu, kao i u rasvjetljavanju oblika i karaktera rata u okviru kojeg je i počinjen genocid u Srebrenici.

Sva prethodna zapažanja sam zabilježio prošle godine i namjerno ih nisam objavljivao kako bih provjerio da li pobrojano polahko postaje matrica.

Na žalost, iz godine u godinu su preslikana događanja, koje u nekim momentima, pokazalo se je, ne može kontrolirati Organizacioni odbor za komemoraciju, dženazu i obavljanje ukopa žrtava genocida. Jedan u nizu takvih primjera je i posljednja posjeta tada aktualnog Premijera Vlade Srbije Aleksandra Vučića Srebrenici 11. jula 2015. godine, pri kojoj su pojedini službenici srbijanske tajne službe, prema krivičnim prijavama koje su podnijeli Trbović i Dumanović, zloupotrijebili službeni položaj i trgovale uticajem, u vezi sa isceniranim incidentom koji se desio od strane istih u Memorijalnom centru u Potočarima.

Tako je 11. jula ove godine obilježena je dvadeset osma godišnjica od genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

Potpuno je jasno, a i presude najvećih međunarodnih i internacionalnih sudova na planeti potvrđuju, da su genocid nad Bošnjacima počinili Vojska i policija RS - paradržavne tvorevine u vremenu srpsko-crnogorske agresije na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, te da je Srbija i zvanično istim povodom odgovorna za nasprječavanje genocida. Jasno je da su ljudi, koje su srpske vojne i paravojne formacije, institucionalno, politički, vojno, policijski, dakle u organiziranom genocidu istrebljivali, bili muslimani – Bošnjaci, i da je to rađeno sa ciljem etničkog čišćenja teritorija a zarad realizacije plana stvaranja tzv. „Velike Srbije“, pri čemu je u više sudskih procesa dokazana jasna namjera potpunog zatiranja tragova i istrebljenja jednog naroda, tj. Bošnjaka.

Čudno je, međutim ovih dana (2022. godina), da je bez ikakvog povoda i razloga „ozbiljan novitet“ u pristupu ovoj temi napravio aktualni premijer Crne Gore Abazović i samo on, zašto!?

Po mojoj percepciji taj novitet se sastoji u tome da predstavnici drugih naroda iz regiona, tj. političari žedni značajnije regionalne i međunarodne moći i uticaja kreću u „trgovinu“ srebreničkim genocidom“.

Tako je Abazović svojom izjavom, za koju se ne može izmjeriti da li je više skaradna ili podmukla, ustvari samo pokušao olakšati svojim kolegama iz redova srpskog naroda i poboljšati svoj status i reputaciju kod istih. Kada mu skaradna izjava nije neopaženo prošla, a nakon reagiranja Majki Srebrenice, pokušao se nemušto i nevješto pravdati i izvinjavati. Iz ovog i sličnih razloga i primjera, smatram da bi Majke Srebrenice i Organizacioni odbor trebali donijeti odluku da u Memorijalni centar žrtava genocida u Potočarima ne mogu ući, a kamo li se zvanično obraćati, svi oni koji na bilo koji način negiraju genocid i/ili pokušavaju nipodaštavati žrtve koje su sistematski ubijane samo zato što su Bošnjaci!

Takođe smatram izuzetno važnim da, kao što niko nema pravo da u ime porodica žrtava oprašta genocid i ratne zločine, isto tako niko među Bošnjacima nema pravo da brani bilo koga ko nema jasan stav o genocidu nad Bošnjacima. I suviše je ovo „skupa“ tema da bi se na njoj jeftino – populistički profitiralo, ma od koga dolazili takvi pokušaji.

Ove 2023. godine u fokus javnosti su dospjele dvije studentice sarajevskog univerziteta srpske nacionalnosti, koje su pokušajem nipodaštavanja genocida, te veličanjem i glorifikacijom zločina i zločinaca „izvojevale“ stipendije i ekspresni prepis na Akademiju za nacionalnu bezbijednost Srbije, a po pozivu i intervenciji aktuelnog direktora Bezbedonosno informativne agencije Srbije Aleksandra Vulina, inače jednog od najglasnijih zagovarača i protagonista „Srpskog sveta“.

Ovo je samo jedan od alarmantnih pokazatelja stanja društva, ali i zvaničnih institucija i njihovih najviših predstavnika kada je u pitanju odnos prema genocidu u Srebrenici i generalno prema zločinima i zločincima, što nažalost nije novina, već se odvija u kontinuitetu.

Naravno ovdje je i te kako važna pozornost i reakcije međunarodne zajednice i njenih institucija koje se ne bi smjele svoditi na štura saopćenja prožeta isčuđavanjima i osudom, već bi trebale postojati zvanične sankcione mjere i konkretne reakcije, a sve u skladu sa općim standardima i postulatima međunarodnog prava i obaveza članica međunarodnih institucija.

Ovim osvrtom, nijesam imao namjeru bilo koga uniziti, prozvati niti za nešto nabijediti, ali sam imao namjeru sve civilizirane i dobronamjerne ljude zajedno opomenuti i usmjeriti na jedno dublje razmišljanje kako ćemo i na koji način dalje percipirati događaje i donositi zaključke i odluke o njima u ovom izuzetno kompleksnom svijetu društvenih odnosa i percepcija stvari i događaja oko nas, kako onih koje mi u ovim trenutcima kreiramo, tako i onih koje pokušavamo rasvijetliti i pojasniti.