Horor u Tuzli: Maloljetnice žrtve organizovanog lanca prostitucije, umiješani policajci i lokalni moćnici
Dvije maloljetnice iz Tuzle postale su žrtve sustavnog i organizovanog lanca prostitucije, slučaja koji je šokirao javnost i poljuljao povjerenje u institucije zadužene za zaštitu djece. Cijela mreža je razotkrivena krajem jula ove godine, dok je u augustu provedeno detaljno saslušanje žrtava, rođenih 2009. godine. Njihova svjedočenja potvrđena su vještačenjem elektronskih uređaja i analiza mobilnih telefona, što je uključivalo provjeru brojeva, fotografija, video snimaka, glasovnih poruka i komunikacija preko Viber-a i WhatsApp-a.
Istraga je pokazala da su djevojčice, osim što su boravile u prihvatilištu Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli, bile primorane na seksualne odnose i vođene od strane lokalnih moćnika, policijskih službenika, ugostitelja i privrednika.
Uhapšeni: policija, profesor i političar
U policijskoj akciji uhapšeno je ukupno osam osoba. Među njima su četiri policijska službenika: inspektor Policijske uprave Kalesija Besim Kopić, načelnik Odjeljenja kriminalističke policije Živinice Miralem Halilović, te policajci iz Živinica Jasmin Modrić i Dževad Požegić. Pored njih, uhapšeni su bivši državni zastupnik i univerzitetski profesor Zijad Jagodić, te Sulejman Šehić i Nedim Avdić.
Prema iskazima žrtava, Kopić je bio centralna figura u mreži i on je koordinirao sve aktivnosti – od pronalaska klijenata, dogovaranja cijena seksualnih usluga, do kontrole i prijetnji djevojkama. Cijene su se kretale između 150 i 500 KM po klijentu, dok je Kopić uzimao proviziju od 50 do 100 KM po sesiji.
Žrtve su detaljno opisale kako su bile zastrašivane i prisiljavane da stupaju u seksualne odnose sa mušterijama koje im je Kopić nalazio. Prema njihovim iskazima, Kopić im je prijetio maloljetničkim zatvorom, upozoravao da ima “svoje ljude u policiji” i uvjeravao ih da će biti kažnjene ukoliko ne budu izvršavale njegove naredbe.
Kako je sve počelo
Prva žrtva ispričala je da je nakon bijega iz doma u Tuzli, u dobi od 14 godina, upoznala Besima Kopića, koji joj se predstavio kao vlasnik kafića Febi 1 i Febi 2 u Kalesiji, ali i kao policijski inspektor. On je djevojkama ponudio posao u kafiću i smještaj u stanu u Kalesiji, ali je ubrzo tražio da se izazovno oblače, sjede sa gostima i stupaju u intimne odnose.
Kopić je djevojke upoznao sa Zijadom Jagodićem, predstavljajući ga kao advokata i vlasnika firme, koji je mogao “dati mnogo novca”. Prva seksualna iskustva sa Jagodićem, prema iskazima žrtve, odvijala su se u apartmanu In Vivo u Živinicama, a automobilom ih je tamo dovezao Kopić. Djevojka je od Jagodića primala 500 KM, od čega je 100 KM davala Kopiću. Kasnije su odnosi sa Jagodićem bili učestali, a plaćanja su se kretala od 200 do 300 KM, dok je Kopić i dalje uzimao svoj dio.
Jagodić je jednoj od djevojaka poklonio i automobil Audi A3, a Kopić ih je dalje uvodio u mrežu mušterija, uključujući policajce i lokalne poznate osobe.
Lokacije aktivnosti
Istraga je potvrdila da su seksualni susreti organizovani u više apartmana i privatnih lokacija:
Apartmani In Vivo, Živinice – glavno mjesto susreta sa Jagodićem i Halilovićem.
Apartman u Kalesiji – Kopić je upravljao smještajem i organizacijom klijenata.
Apartman pored benzinske pumpe prema Zvorniku – dodatna lokacija za seksualne usluge.
Kafići Febi 1 i Febi 2, Kalesija – početna lokacija upoznavanja, logistička baza i mjesto “odabira” mušterija.
Uloga policajaca
Miralem Halilović, kako su opisale žrtve, bio je predstavljen kao “glavni inspektor u Živinicama”. Djevojke su imale seksualne odnose sa njim više puta, u apartmanu In Vivo i drugim privatnim prostorima, uz plaćanje od 150 KM po sesiji, od čega je Kopić primao 50 KM.
Jasmin Modrić, policajac iz Živinica, bio je zadužen za “uvezivanje mušterija”, pronalaženje novih klijenata, vođenje djevojaka i zaštitu od drugih policajaca i mušterija. Iako od njega nisu primale novac, bio je ključna karika u zaštiti i organizaciji mreže.
Dževad Požegić, policajac iz Tuzle, također je bio umiješan u pronalaženje klijenata i organizaciju susreta u privatnim prostorima.
Droga i prijetnje
Djevojke su, prema iskazima, primale drogu, uključujući speed, kako bi ih se držalo pod kontrolom. Kopić je često prijetio maloljetničkim zatvorom i govorio da će im nadležni tamo “staviti lisice” ako ne budu izvršavale njegove zahtjeve.
Mušterije su dolazile iz lokalne zajednice, inostranstva, a ponekad i rodbina Kopića. Djevojke su bile prisiljene imati seksualne odnose u više apartmana, uključujući apartman pored benzinske pumpe prema Zvorniku i apartman In Vivo u Živinicama. Kopić je lično prevozio djevojke, davao novac za apartmane, dok su mušterije dolazile po njih ili su ih vozili Modrić i drugi policajci.
Dokazi: mobilni telefoni i elektronska komunikacija
Istražitelji su putem vještačenja mobilnih telefona utvrdili tačnost iskaza žrtava. U mobilnim uređajima pronađeni su memorisani brojevi Kopića, Jagodića, Halilovića, Modrića, Požegića i drugih umiješanih osoba. Također su pronađeni screenshotovi, fotografije, video snimci i glasovne poruke koji potvrđuju iskaze maloljetnica.
Utjecaj na javnost
Ovaj slučaj potresao je Tuzlu i cijeli kanton, jer otkriva da su najranjivije žrtve bile izložene seksualnom iskorištavanju upravo od strane onih koji bi ih trebali štititi. U mreži su se našli pripadnici policije, ugledni lokalni akteri i osobe koje bi trebale biti zaštitnici prava djece, što dodatno pojačava šok i osjećaj nepravde.
Kantonalni sud je odredio pritvor osumnjičenima dok istraga traje, a javnost očekuje daljnji razvoj događaja i procesuiranje svih koji su bili uključeni u ovaj monstruozni lanac.
