Južna interkonekcija i evropski put BiH: između ekspresne politike i dugotrajnih blokada
U proteklim sedmicama institucije Bosne i Hercegovine pokazale su neuobičajeno visok stepen brzine i koordinacije kada je riječ o projektu Južne interkonekcije, strateškom gasovodu koji bi trebao povezati BiH s Hrvatskom i omogućiti diverzifikaciju snabdijevanja gasom. U vrlo kratkom roku, kroz hitne i telefonske sjednice, donesene su ključne odluke na državnom i entitetskom nivou, čime je otvoren prostor za formalni početak pregovora i implementaciju projekta.
Predsjedništvo BiH je na hitnoj telefonskoj sjednici usvojilo osnovu za vođenje pregovora s Republikom Hrvatskom o međudržavnom sporazumu, dok je Vijeće ministara dan ranije također u hitnoj proceduri podržalo isti proces. Paralelno s tim, Parlament Federacije BiH je u prethodnim sedmicama usvojio izmjene zakona koje se odnose na Južnu interkonekciju, uključujući i ulazak američkog investitora u projektni okvir kroz novoformiranu kompaniju registrovanu u Sarajevu.
Ovakav tempo odlučivanja, koji se mjeri u danima, a ne mjesecima ili godinama, otvorio je pitanje političke efikasnosti u Bosni i Hercegovini: kako je moguće da jedan infrastrukturni projekat dobije gotovo potpunu institucionalnu podršku u rekordnom roku, dok se drugi reformski procesi godinama ne pomjeraju s mrtve tačke?
Dvostruki standardi političke efikasnosti
Južna interkonekcija, barem u proceduralnom smislu, pokazala je da domaći politički sistem može funkcionisati brzo kada postoji jasan vanjski interes, međunarodni pritisak ili snažna ekonomska komponenta projekta. U ovom slučaju, riječ je o energetskom projektu koji ima i geopolitičku i tržišnu dimenziju, jer se BiH dugoročno pokušava odmaknuti od jednog dominantnog pravca snabdijevanja gasom.
Međutim, ista ta brzina izostaje kada su u pitanju evropske reforme, usklađivanje zakonodavstva, digitalizacija javne uprave ili ispunjavanje uslova za korištenje evropskih fondova. Upravo tu nastaje ključni kontrast: projekti koji imaju jasne investitore i međunarodne partnere napreduju brzo, dok oni koji zahtijevaju unutrašnji politički konsenzus ostaju blokirani.
Evropski put i institucionalna blokada
Proces evropskih integracija Bosne i Hercegovine već godinama se nalazi u stanju stagnacije. Iako Evropska unija nudi značajna finansijska sredstva i političku podršku reformama, domaće institucije često ne uspijevaju postići dogovor ni o osnovnim tehničkim i političkim pitanjima.
U tom kontekstu, Južna interkonekcija postaje simbol paradoksa: država koja ne može usvojiti ključne reforme za pristup evropskim fondovima, istovremeno može vrlo brzo usvojiti kompleksne međunarodne sporazume kada postoji snažan vanjski interes i jasna političko-ekonomska motivacija.
Ovaj kontrast dodatno pojačava percepciju da se političke odluke u BiH često ne donose na osnovu dugoročne strategije, nego pod utjecajem trenutnih interesa i vanjskih aktera.
Politička odgovornost i uloga međunarodnih faktora
Posebnu dimenziju cijelom procesu daje i činjenica da su ključni koraci u projektu Južne interkonekcije često povezani s međunarodnim partnerima i ambasadama, što dodatno komplikuje pitanje domaće političke odgovornosti. U javnom diskursu se sve češće postavlja pitanje koliko su domaći politički akteri zaista autonomni u donošenju odluka, a koliko djeluju u okviru vanjskih političkih i ekonomskih pritisaka.
S druge strane, ovakav razvoj događaja pokazuje i duboku slabost domaćeg institucionalnog sistema, u kojem politička odgovornost prema građanima često ostaje u drugom planu u odnosu na međunarodne obaveze i interese.
Iako se Južna interkonekcija može posmatrati kao strateški važan infrastrukturni projekat koji bi mogao donijeti dugoročne koristi za energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine, način na koji se on realizuje otvara niz šireg političkog pitanja.
Zašto institucije mogu djelovati brzo samo u određenim slučajevima? Zašto evropske reforme stagniraju dok infrastrukturni projekti napreduju? I da li je politički sistem BiH uopće dizajniran tako da prioritizuje interese građana, ili je primarno reaktivan na vanjske pritiske i investicione tokove?
Odgovori na ova pitanja vjerovatno su složeniji od samog projekta Južne interkonekcije, ali upravo on postaje ogledni primjer kako funkcioniše politička dinamika u Bosni i Hercegovini danas.
