Uoči vanredne sjednice Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine zakazane za 15. april, politička atmosfera oko zakona o Južnoj gasnoj interkonekciji ulazi u završnu i najosjetljiviju fazu, u kojoj se sve češće govori o unaprijed poznatom epilogu, iako zvanične pozicije i dalje ostaju oprezno formulirane.
Formalno, delegatski klubovi tri konstitutivna naroda u Federacija Bosne i Hercegovine izbjegavaju da prejudiciraju konačno izjašnjavanje. Međutim, politički tonovi iz prethodnih dana i javne poruke ključnih aktera otkrivaju da je zakon već dobio širok politički zamah koji ga gura ka usvajanju.
Najdirektniji signal stigao je iz Kluba hrvatskih delegata, čiji je predsjedavajući Damir Džeba jasno najavio podršku zakonu, naglašavajući da je novi model projekta „doveden u realne okvire“ te da se time, kako tvrdi, izlazi iz prethodnih političkih blokada i praksi preglasavanja.
U isto vrijeme, u političkoj argumentaciji sve češće se ističe i uloga međunarodnog faktora, posebno Sjedinjene Američke Države, čiji se investicioni i strateški uticaj navodi kao ključni element stabilizacije projekta. Pojava američkog investitora kroz kompaniju AAFS Infrastructure and Energy u zakonskom tekstu dodatno je produbila raspravu o balansiranju između domaće kontrole i stranog kapitala u strateškoj infrastrukturi.
Klub Bošnjaka, prema riječima Muamer Zukić, formalno još nije zauzeo konačan stav, ali politička matematika i ranije glasanje u Predstavničkom domu sugerišu visok stepen vjerovatnoće podrške. Posebno se naglašava strateška orijentacija ka diverzifikaciji energetskih izvora i smanjenju zavisnosti od postojećih dobavnih pravaca.
Istovremeno, Klub Srba ostaje u fazi unutrašnjih konsultacija, što dodatno održava institucionalnu neizvjesnost, iako se očekuje da će konačna odluka biti poznata neposredno pred ili tokom same sjednice.
Zakon o Južnoj interkonekciji već je prošao Predstavnički dom Parlamenta FBiH gotovo plebiscitarno, što u političkoj analitici često predstavlja indikator da je ključni otpor već ranije politički amortizovan.
Suština ovog projekta, prema obrazloženju resornog ministarstva, leži u uspostavljanju nove gasne rute koja bi Federaciju BiH povezala sa evropskim energetskim sistemom preko Hrvatske, uz unutrašnje pravce distribucije prema industrijskim zonama, uključujući Tuzlu i centralnu Bosnu. Time bi se, prema zvaničnim procjenama, značajno povećala energetska sigurnost i smanjila zavisnost od jednog izvora snabdijevanja.
Ministar Vedran Lakić naglašava da projekat ima i širi geopolitički kontekst, posebno u svjetlu najavljenih promjena na evropskom gasnom tržištu i dugoročnih planova smanjenja uvoza ruskog gasa, što dodatno povećava stratešku važnost novih pravaca snabdijevanja.
Međutim, iako se u političkom diskursu često koristi termin „depolitizacija“, sam proces usvajanja zakona pokazuje suprotno — da je riječ o projektu koji duboko zadire u odnose političke moći, vlasničke strukture i međunarodnog uticaja.
Upravo zato Južna interkonekcija sve manje izgleda kao isključivo infrastrukturni projekat, a sve više kao političko-energetski presjek interesa unutar Federacije BiH, ali i šireg regionalnog i globalnog okvira.
U konačnici, iako se u javnosti i dalje koristi oprezan diplomatski jezik, sve više indikatora upućuje na to da je politička odluka već uveliko sazrela — a da će sjednica 15. aprila predstavljati trenutak njenog formalnog potvrđivanja, a ne otvaranja rasprave.
