Ako ste mislili da Aleksandar Vulin ne može dublje zagaziti u močvaru teorija zavjere i propagandnih halucinacija, prevarili ste se.
Ovaj režimski megafon i vječni potrčko vlasti, sada u ulozi potpredsjednika Vlade Srbije, ponovo je demonstrirao svoju nesposobnost da smisleno interpretira stvarnost, pa je usred masovnih protesta u Beogradu posegnuo za omiljenim metodama autokrata – fabrikovanjem unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, sijanjem panike i izmišljanjem zapadnih zavjera.
Prema Vulinovim “pouzdanim izvorima” – vjerovatno dobijenim tokom njegovih fantazija u mračnom podrumu BIA-e – zapadne službe danas planiraju izazvati građanski rat u Srbiji, a ako im to pođe za rukom, već noćas će se u Banjoj Luci desiti vojna intervencija pod komandom EUFOR-a i "paravojski Nasera Orića", koje će, gle čuda, hapsiti Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića. Naravno, u ovoj verziji stvarnosti, Orić valjda komanduje duhovima, jer mu Vulin već godinama pripisuje nadnaravne moći – od toga da u ratu lično upravlja svakom bitkom, pa do toga da danas, tri decenije kasnije, koordinira nepostojećim tajnim operacijama širom Balkana.
Šizofreni narativi panike
Kada jedan od najistaknutijih ljudi režima otvoreno govori o građanskom ratu i vojnom puču koji ne postoji, postavlja se logično pitanje – koga Vulin pokušava prestraviti? Očigledno ne 107.000 građana koji su danas izašli na ulice Beograda u protestima protiv vlasti. Njih Vulin nije uspio zastrašiti. Ali zato pokušava podići tenzije i stvoriti atmosferu u kojoj će svako neslaganje s režimom biti označeno kao dio šire “zavjere protiv srpstva”.
Jer šta je najgore što se može desiti Vučićevoj vlasti? Da ljudi, umjesto da se boje nevidljivih neprijatelja, konačno progledaju i shvate da je najveći problem Srbije upravo njen kriminalizovani režim. Zato Vulin mora naći krivce – bilo da su to strane službe, opozicija, protestanti, Orićeve nepostojeće “paravojne formacije” ili Marsovci, potpuno je nebitno. Suština je da se stvori haos i opravda represija.
Ko se zapravo boji hapšenja?
U Vulinovoj paranoji, ključna prijetnja nije narodni bunt u Beogradu, već navodna akcija hapšenja Dodika i njegovih saradnika, koju bi, kako tvrdi, izveo Sud BiH uz pomoć EUFOR-a. Ovo otvara jedno veoma zanimljivo pitanje – zbog čega bi Vulin, ako već vjeruje da Dodik nije kriv, uopšte paničio zbog mogućnosti da institucije pravne države rade svoj posao?
Naravno, odgovor je jasan – i Vulin i Dodik znaju da se lavina korupcijskih afera, kriminalnih dosjea i otvorenog pravnog nasilja koje su provodili ne može dovijeka gurati pod tepih. Dodik je odavno na pravnom rubu, ali ga Vučićeva vlast uporno štiti, jer je ključni faktor u njihovom projektu destabilizacije Bosne i Hercegovine. Zato Vulin u ovoj situaciji ne govori o pravdi, već o “napadu na Srbe”, jer je to jedina matrica kojom može manipulirati masama.
Ko je zaista prijetnja Srbiji?
Dok se Vulin bavi izmišljanjem fantomskih vojnih akcija, prava prijetnja Srbiji sjedi u Nemanjinoj ulici i vodi državu putem potpune autokratije. Srbija se ne suočava sa zapadnim zavjerama, već sa sopstvenim režimom koji je uništio pravosuđe, ugušio medije, obesmislio demokratiju i doveo zemlju na rub socijalnog kolapsa.
Ovo što danas gledamo nije građanski rat – ovo je pobuna građana protiv vlasti koja se pretvorila u karikaturu tiranije. Vučićeva država je korumpirana do srži, a Vulinove izjave nisu ništa drugo do očajnički pokušaj da se izbjegne ono što je neizbježno – suočavanje sa realnošću.
Zato Srbi, šta vam nije jasno? Nije vam zapad neprijatelj. Nije vam EUFOR prijetnja. Nije vam Naser Orić problem. Problem vam sjedi u Beogradu i već više od decenije vodi državu putem bespovratne propasti.
