Večeras smo svjedočili nesvakidašnjem i alarmantnom fenomenu u Mostaru: mlada nogometna reprezentacija BiH odigrala je kvalifikacionu utakmicu protiv Izraela, ali – što je rijetkost u svijetu nogometa – bez prisustva vlastite publike.
Odluka MUP-a HNK da zabrani domaćim navijačima pristup stadionu jasno pokazuje da je sportski događaj podređen geopolitičkoj i diplomatskoj praksi, a ne sportskom duhu.
Ipak, tribine su bile rezervisane za političke i diplomatske simbole: predsjednika Jevrejske općine Mostar i potpredsjednika Zrinjskog Amira Gross Kabirija te nerezidentnu ambasadoricu Izraela za BiH Galit Peleg, koji su se ponosno pojavili u navijačkim šalovima u bojama Izraela. Dok su obični Mostarci i bh. građani ostali vani, ovi gosti su pretvorili utakmicu u politički performans, šaljući jasnu poruku o prioritetima domaćih vlasti i lokalnih elita.
Ovaj događaj ne može se odvojiti od konteksta proteklih dana. Samo prije dva dana u Mostaru je u dvorani Mepas Mall održana proslava 77. Dana nezavisnosti Izraela, koju je organizovao Kabiri, prisustvovalo je rukovodstvo HDZ-a, a nakon čega se lider HDZ-a Dragan Čović sastao sa ambasadoricom Peleg. Dok građani BiH rastu u svijesti i aktivizmu za Gazu i Palestinu, dok svjedočimo genocidu i ubistvima desetina hiljada civila, domaće elite i političke strukture aktivno učestvuju u javnom legitimiziranju države koja sprovodi masovna zlodjela.
Mostar večeras nije bio stadion – bio je pozornica za diplomatsku i političku propagandu. Dok mladi bh. sportisti trče za svoje boje i svoje rezultate, politički moćnici igraju svoju prljavu igru, koristeći sport za slanje signala Izraelu i međunarodnoj zajednici, ignorišući moralnu dimenziju sukoba i stradanja Palestinaca.
Odluka da se utakmica igra bez prisustva domaćih navijača jasno pokazuje da u BiH, ulice i stadion nisu za građane, već za privilegovane goste i političke poslušnike. Mladost i obični ljudi postali su kolateralna šteta – žrtve političke korektnosti i diplomatskog pritiska koji se nadvio nad Mostarom.
Nije ovo prvi put da se sport koristi kao instrument propagande, ali Mostar večeras pokazuje do kakvih razmjera ide moralno i etičko poniženje. Dok se HDZ i Kabiri razmeću svojim međunarodnim vezama, dok se ambasadorice i stranci šepure po tribinama, obični ljudi ostaju zaključani izvan stadiona, dok njihova država i lokalne elite šalju poruku: vaše mišljenje, vaša podrška i vaša moralna osuda nisu važni.
Mostar večeras nije bio samo stadion – bio je ogledalo jednog društva koje je spremno prodati vlastite vrijednosti i identitet pod plaštom “diplomatske pažnje” i međunarodnog protokola. A u toj igri, najveći gubitnici su obični građani i mladost BiH, koja treba sport, a ne političke performanse i propagandu.
