Venecuelanski predsjednik Nicolás Maduro je zarobljen i helikopterom prebačen iz zemlje nakon velikog američkog napada na Caracas, ostavljajući za sobom neizvjesnost za zemlju - i njene ogromne rezerve nafte.
Trumpova administracija napala je zemlju s više nafte nego što je ima Irak. Venecuela ima čak 303 milijarde barela sirove nafte - oko petine svjetskih globalnih rezervi, prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA). Ove zalihe sirove nafte igrat će ključnu ulogu u budućnosti zemlje.
Fjučersi nafte se ne trguju vikendom, tako da je kratkoročni utjecaj na cijene nafte teško procijeniti, ali predsjednik Donald Trump je rekao da će SAD zasad upravljati venecuelanskom vladom.
„Za naftu, ovo ima potencijal da bude historijski događaj“, rekao je Phil Flynn, viši tržišni analitičar u Price Futures Group. „Režim Madura i Huga Cháveza je u suštini opljačkao venecuelansku naftnu industriju.“
Američki državni sekretar Marco Rubio izjavio je da su američke akcije u Venecueli završile nakon što je Maduro zarobljen. Potpredsjednica Venecuele Delcy Rodríguez je članica socijalističkog režima koji je preuzeo vlast u zemlji 1999. godine, i ako ona preuzme vlast, malo toga bi se moglo promijeniti u kratkom roku.
Trump je u subotu za Fox News izjavio da ne želi da zemljom upravlja iko ko bi nastavio Madurov put.
Kontrola nad naftnim bogatstvom Venecuele
Venecuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, ali njen potencijal daleko premašuje stvarnu proizvodnju: Venecuela proizvodi samo oko milion barela nafte dnevno - oko 0,8% globalne proizvodnje sirove nafte.
To je manje od polovine količine koju je proizvodila prije nego što je Maduro preuzeo vlast 2013. godine i manje od trećine od 3,5 miliona barela dnevno koliko je proizvodila prije dolaska socijalističkog režima na vlast.
Međunarodne sankcije protiv venecuelanske vlade i duboka ekonomska kriza doprinijele su padu naftne industrije, ali prema EIA-i, tome je doprinio i nedostatak investicija i održavanja. Energetska infrastruktura Venecuele se pogoršava, a njena sposobnost proizvodnje nafte značajno je oslabila tokom godina.
Venecuela ne proizvodi dovoljno nafte da bi imala veći utjecaj.
Cijene nafte su ove godine pod kontrolom zbog straha od prekomjerne ponude. OPEC je povećao proizvodnju, ali je potražnja donekle pala jer se globalna ekonomija i dalje bori s inflacijom i problemima s priuštivošću nakon porasta cijena nakon pandemije.
Cijena američke nafte nakratko je porasla iznad 60 dolara po barelu kada je Trumpova administracija počela zaplijenjivati naftu s venecuelanskih brodova, ali je od tada pala na oko 57 dolara po barelu. Dakle, reakcija tržišta - ako investitori procijene napad kao lošu vijest za zalihe nafte - gotovo je sigurno da će biti prigušena.
„Psihološki, to bi moglo dati mali poticaj, ali Venecuela ima naftu koju je lako zamijeniti kombinacijom globalnih proizvođača“, rekao je Flynn.
Naftni potencijal Venecuele
Vrsta nafte koju Venecuela proizvodi - teška, sumporom bogata sirova nafta - zahtijeva specijaliziranu opremu i visok nivo tehničke stručnosti za proizvodnju. Međunarodne naftne kompanije imaju sposobnost da je vade i rafiniraju, ali njihovo poslovanje u zemlji je ograničeno.
Sjedinjene Američke Države, najveći svjetski proizvođač nafte, proizvode laku, "slatku" sirovu naftu koja je dobra za benzin, ali ne i za mnoge druge proizvode. Teška, sumporom bogata sirova nafta poput one iz Venecuele je neophodna za određene proizvode koji izlaze iz procesa rafiniranja, uključujući dizel, asfalt i goriva za fabrike i drugu tešku opremu. Dizel je u deficitu širom svijeta - velikim dijelom zbog sankcija na venecuelansku naftu.
Otključavanje venecuelanske nafte moglo bi biti posebno korisno za Sjedinjene Države: Venecuela je geografski blizu, a njena nafta je relativno jeftina - rezultat njene guste, ljepljive strukture koja zahtijeva opsežnu preradu. Prema Flynnu, većina američkih rafinerija izgrađena je za preradu teške venecuelanske nafte i znatno su efikasnije pri korištenju venecuelanske nafte u poređenju s američkom naftom.
