Godinama se u Bosni i Hercegovini govori kako su najveći problemi političke krize, složena ustavna struktura i nedostatak kompromisa. Međutim, posljednji period u Federaciji BiH pokazao je još jedan, možda i opasniji problem – situaciju u kojoj vlast formalno postoji, ali institucije sve više gube sposobnost da donose odluke, provode reforme i odgovore na stvarne potrebe građana.
Umjesto obećanog perioda ubrzanih promjena, reformi i drugačijeg načina upravljanja, Federacija je ušla u fazu političke blokade u kojoj se ključne odluke odgađaju, odgovornost prebacuje s jednih na druge, a građani sve češće imaju osjećaj da su zarobljeni između partijskih interesa i borbe za politički opstanak.
Aktuelna federalna vlast formirana je uz velika obećanja o novoj političkoj kulturi, većoj transparentnosti i efikasnijem radu institucija. Međutim, kako mandat odmiče, sve je vidljiviji jaz između najavljenih ciljeva i stvarnih rezultata. Umjesto snažnog reformskog zamaha, javnost svjedoči sporosti, međustranačkim sukobima i sve izraženijem nepovjerenju između partnera koji čine vlast.
Posebno pitanje koje opterećuje političku scenu jeste način na koji su sklopljeni odnosi unutar vladajuće većine. Od samog početka mandata bilo je jasno da je riječ o krhkoj konstrukciji koja zavisi od brojnih političkih dogovora i pojedinačnih ruku u parlamentima. Takav sistem teško može donijeti stabilnost, jer svaka odluka postaje predmet političke trgovine, a svaki pokušaj promjene otvara novu krizu.
Institucije koje ne odgovaraju izazovima
Najveća posljedica takvog odnosa prema vlasti jeste slabljenje rada institucija. Parlament Federacije BiH, kao najviše zakonodavno tijelo entiteta, posljednjih mjeseci sve više ostavlja utisak institucije koja reaguje tek kada pritisak postane prevelik, umjesto da bude mjesto gdje se kreiraju politike i rješavaju problemi.
Dok se političke stranke međusobno optužuju, brojni zakonski prijedlozi čekaju na razmatranje, a reformski procesi usporavaju. Poseban problem predstavlja činjenica da se mnoge obaveze koje proizlaze iz evropskog puta Bosne i Hercegovine ne mogu realizovati bez funkcionalnih institucija i političke volje.
U vremenu kada zemlja pokušava ispuniti međunarodne standarde u oblasti pravosuđa, borbe protiv korupcije i finansijske transparentnosti, svako institucionalno zastoje ostavlja ozbiljne posljedice. Neaktivnost parlamenta nije samo tehnički problem – ona direktno utiče na povjerenje građana, ekonomsku stabilnost i međunarodni položaj zemlje.
Predizborna logika ispred reformi
Kako se približava izborna godina, politički prioriteti očigledno se mijenjaju. Umjesto dugoročnih reformi, sve više energije odlazi na političko pozicioniranje, pripremu kampanja i pokušaje očuvanja postojećeg biračkog tijela.
U takvom ambijentu, velike teme poput reforme javnog sektora, unapređenja pravosuđa, kontrole javne potrošnje i rješavanja problema u javnim kompanijama često ostaju po strani. Političke elite mnogo lakše pronalaze zajednički jezik kada treba raspodijeliti pozicije i uticaj nego kada treba sprovesti nepopularne, ali neophodne reforme.
Građani se tako ponovo suočavaju s poznatim scenarijem – obećanja dolaze pred izbore, dok se konkretni rezultati traže tek nakon isteka mandata. Problem je što posljedice takve politike ne osjećaju političari, već stanovništvo kroz sporiji razvoj, slabije javne usluge i sve veće nepovjerenje prema institucijama.
Borba za vlast, a ne za rješenja
Politička scena u Federaciji trenutno više podsjeća na stalno pregovaranje o raspodjeli moći nego na ozbiljan rad na rješavanju problema. Stranke koje čine vlast pokušavaju održati postojeću konstrukciju, dok opozicija koristi svaku slabost kako bi dokazala da je aktuelna garnitura izgubila kontrolu.
Istovremeno, tradicionalni politički savezi ponovo se preslaguju. Stranke koje su donedavno bile oštri protivnici počinju otvarati kanale komunikacije, svjesne da izborni rezultat može donijeti potpuno novu raspodjelu snaga. U politici kakva se godinama vodi u BiH, princip često ustupa mjesto interesu, a savezništva traju onoliko koliko traju političke računice.
Najveći gubitnik takvog sistema nije nijedna politička partija – nego građanin koji očekuje da institucije rade svoj posao.
Mandat koji je obećavao promjene završava u znaku pitanja
Kako se približava završnica aktuelnog saziva vlasti, sve je manje vremena za velike reforme i ozbiljne poteze. Predizborni period dodatno će usporiti donošenje odluka, jer će političke stranke energiju usmjeriti na kampanje i međusobna nadmetanja.
Ako se nastavi sadašnji trend, Federacija bi mogla ući u naredni izborni ciklus s velikim brojem otvorenih pitanja i neispunjenih obećanja. Umjesto bilansa uspjeha, političke stranke će građanima nuditi nova obećanja, dok će odgovornost za propuštene prilike pokušavati prebaciti na svoje protivnike.
Na kraju ostaje činjenica da stabilna vlast nije ona koja samo ima većinu na papiru, nego ona koja donosi odluke, provodi reforme i preuzima odgovornost za rezultate. Federaciji BiH danas najviše nedostaje upravo to – politička hrabrost da se interesi građana stave ispred partijskih kalkulacija.
