Povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, s ponosom obajvljujemo hutbu koju je održao imam i hatib džamije Kralj Fahd u Sarajevu, Mr.sc. kurra hfz. Alija ef. Rahman.
Danas, dok obilježavamo Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, ponosno se prisjećamo blagoslova koje nam je Allah dao - domovine u kojoj slobodno živimo, čije tlo dijelimo s bogatom poviješću, kulturom i tradicijom. Međutim, osim što slavimo našu neovisnost, važno je da se zapitamo o suštini države i njenom značaju u našem životu, govori hfz. Rahman.
Država, iz perspektive teologije, nije samo apstraktni koncept već institucija koja se temelji na kur'anskom moralu. To nije savršena tvorevina, ali je sistem koji treba težiti pravdi, redu, slobodi i jednakosti. Naša odgovornost kao vjerskih lidera je da podstičemo svijest o važnosti pravilnog razumijevanja i primjene kur'anskog morala u društvu i državi, naglašava hfz. Alija ef. Rahman.
Politička nepismenost i neodgovornost vode ka anarhiji i nepravdi, a kao zajednica moramo se uzdići iznad toga. Naša obaveza je da budemo aktivni građani, koji svojim djelovanjem doprinose izgradnji pravednog i prosperitetnog društva, ističe kurra hafiz Rahman.
Danas se prisjećamo ne samo prošlosti, već i gledamo u budućnost sa odlučnošću da sačuvamo integritet naše države i osiguramo mir, sigurnost i slobodu za sve njene građane. Neka živi Bosna i Hercegovina, ponosna i jaka! Zakjlučuje hatib Mr.sc. kurra hfz. Alija ef. Rahman.
Brate i sestro!
Zasigurno, jedna od velikih Allahovih blagodati koja je data nama Bošnjacima jeste da imamo svoju domovinu u kojoj slobodno živimo, u čije tlo smo ukorijenjeni svojom poviješću, kulturom i tradicijom, u kojoj ostvarujemo svoja ljudska, vjerska, građanska i nacionalna prava i u kojoj egzistiramo kao autohtoni muslimanski narod. Dok imamo nju, na političkoj mapi svijeta nećemo biti bilježeni kao „narod siroče“ ili „narod beskućnik“.
Brate i sestro!
Danas, 1. marta obilježava se Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine. Umjesto ponavljanja poznatih činjenica, želim da podijelimo neka razmišljanja o tome šta je DRŽAVA?! Jer, je krajnje vrijeme da kao narod razvijamo svijest i znanje o njoj. Posebno u današnjem globalnom društveno-političkom sistemu i poretku. Svi trebamo dati svoj doprinos na putu uzdizanja te svijesti i znanja. Akademski radnici, politolozi, državnici ali i mi teolozi.
Iz aspekta teologije ćemo danas kazati nekoliko riječi o ovoj temi. Ne do kraja temeljito niti opširno, jer nas vrijeme hutbe ograničava, ali ipak, da barem ovu temu oslovimo i probudimo razmišljanja.
Naime, država je prvorazredna tema Kurana i Hadisa. Pojedinac je u mnogim aspektima nemoćan sprovesti kur'ansko-hadiske naredbe i preporuke, već ih treba realizovati viša moć oličena upravo u Državi. Možemo kazati da je država ideal Kurana i Hadisa kojeg i mi, vjerski predvodnici i govornici često zaobilazimo u govoru, nevješto ga razumijevamo i tumačimo.
A rekao bih sljedeće: Kur'ansko-hadiska država nije država bezgrešnosti i bezgrešnih ljudi. Kur'ansko-hadiska država nije ni država sve samih pobožnjaka i poštenjačina, kako mnogi teolozi idealiziraju površno čitajući Svete tekstove.
Znate! Potpuno je nepromišljeno kazati a često se čuje: Kada budemo svi klanjali, postili, učili Kur'an bit će nam u državi bolje – nestat će lopovluka, nepravde, korupcije…, sve će zablistati... Neće!
Da je tako, ne bi Poslanika a.s., i ashabe dočekalo toliko belaja u životu i onovremenoj mladoj medinskoj državi. A gdje su njihovi namazi i ibadeti a gdje naši?! Evo i mi ovdje koji sada klanjamo smo primjer. Ne znamo se parkirati da ne smetamo drugima a došli smo klanjati. Bacamo smeće po parkovima, često onečišćujemo svoje rijeke, prirodu…, a klanjamo.
Dakle, obredi poput namaza, posta, hadža…, koje činimo su farz od Boga nam naređen. On jeste potencijal da privuče Božije blagodati, bez sumnje i da nas učini boljim ličnostima, ali to je prije svega obaveza čovjeka prema Stvoritelju koja ponekad uopšte i ne mora imati refleksije na druge sfere života poput države.
Pa, želimo kazati: Kada pozvani i nepozvani od teologa i “modernih” vaiza, budu vrištali pozivajući muslimane da klanjaju, poste, uče Kur'an, idu na Umru isl., ali i istim vriskom budu galamili i na zulum i zulumćare, reagirali na nepravdu, konstruktivno i otvoreno djelovali protiv društvenih anomalija koje nalazimo i kod klanjača i postača, kada se bude vrištalo zbog kršenja državnih zakona i regulativa, nepravdi na konkursima itd., e tada bi, moguće je, društveni život i Država mogli prodisati nekim čišćim zrakom.
Samoutjeha je mnogih kada kažu: Kada budemo svi klanjali – bit će nam bolje stanje u Državi i društvu! To je bježanje i skrivanje u rezervne položaje! I nimalo nije fer i pošteno. To je tranšej za izbjegavanja otpora, bježanja u vlastiti konfor i dodvoravanje nekom anti-moralu.
Pa šta je kur'ansko-hadiska država koja nam se veoma često indirektno kroz Tekstove sugeriše? Kur'ansko-hadiska država je sistem sa realističnim pogledom na život. U njoj može biti svega i svačega, dobrog i lošeg. Ali, to je država zakona i reda, prava, transparentnosti, slobode, jednakih šansi itd. Dakako, u onoj mjeri u kojoj ih obični čovjek može implementirati.
Također, veoma je važno istaći da sve što je interes i dobro za društvo i čovjeka, kao i sve što je društveni dogovor ljudi u jednoj državi, na primjer nas ovdje u Bosni i Hercegovini, temeljen na kur'anskom moralu - to je kur'ansko-hadiska država, a zakoni proistekli iz tog našeg dogovora je farz poštovati, kao što je farz i namaz klanjati.
Ovaj kur'anski moral, to je upravo pravda koja je farz kao što je i namaz farz, i poštenje koje je farz kao i zekat, i kultura ponašanja na ulici kao i post, i konkursna procedura je farz kao i hadž… Ukratko, kur’ansko-hadiska država svako malo vrišti i grmi na nepravdu, nered, otimačinu, nepotizam…, i vrišti i grmi na muslimane koji ne mare na ovu dimenziju kur’anskog morala. A muslimani svijeta pa i mi Bošnjaci te vriske slabo čujemo i uporno bježimo od suočavanja sa istim.
Pogledamo li najveće muslimanske zemlje i stanje u tim društvima, sve će nam jasno biti. Jedan kur'anski moral poput namaza, učenja Kur'ana, vjerskih kazivanja isl., blista..., što je lijepo, a sa druge strane, drugi kur'anski moral poput pravičnosti, slobode, transparentnosti i radničkih prava je misaona imenica. Posljedica je da, rijeke muslimana sa istoka gotovo zadnju deceniju bježe u svijet koliko-toliko uspostavljenog ovog drugog kur’anskog morala ( pravde, reda i zakona ) a ne u svijet prvog. Jer, prvi kur’anski moral je stvar pojedinca i pojedinac od njega ima korist. No, za društvo je presudniji drugi spomenuti kur’anski moral kojeg je, istini za volju, svjesno ili nesvjesno bolje implementirao neislamski svijet nego li islamski. Ovdje vjerovatno leži i današnji kulturološki, znanstveni i općenito društveni poraz muslimanske civilizacije u odnosu na neke druge.
Brate i sestro!
Mi Bošnjaci moramo sakupiti snagu, zajedno sa svojim najboljim ljudima iz akademske zajednice, poslovnog svijeta, politike pa i religije, da se jednom “zauvijek” napravi sistem koji maksimalno onemogućuje namještanje, mešetarenje, zloupotrebe, segregacije, nepravde isl. Ove pošasti nama izjedoše Državu i otjeraše narod iz nje! Vjerujemo da generacija i politika koja to kod nas uradi, bit će najljepše spomenuta kod budućih pokoljenja i kod Allaha Dragog. Generacija i politika koja iza sebe ostavi rasulo i nered, bezakonje i devastiranu državu, imat će kletve i od svojih najrođenijih.
Kratkoročno, svima nama odgovara kada nešto možemo mimo zakona uraditi, ali vjerujmo: na duge staze i za Državu to je sijanje kancera koji će koštati našu vlastitu djecu. Također, mi moramo postati politički i državotvorno osviješćen i barem minimalno pismen narod i nacija, koji će znati vrijednost općeg društvenog dobra a Država je jedno od najvećih. Koji će znati pismeno politički promijeniti jednu vlast ali i kazniti one koji nas pred izboru vuku za rukav da im damo povjerenje a potom iznevjere i nas i emanet kojeg preuzeli.
Mi se ne možemo ne zapitati o političkoj nepismenosti dobrog dijela našeg naroda kada vidimo tko je i koliko dobio glasova da je dovoljno da u najvišim organima Države sjedi i donosi odluke koje od njega zavise. Ta politička nepismenost i nesvijest o značaju Države poput magneta privlači sve svjetske manipulatore narodom kao masom. Najveća tragedija ove nepismenosti je da stvari shvati tek kada krenu toliko brzo niz brdo do tačkeda biva kako se kaže: ide nizbrdo ko nevrijeme! Naravno, do tada je već učinjena nemjerljiva šteta. Politička pismenost ne bira idealne već zrelo probira najbolje i najadekvatnije. Politička nepismenost fantazira o idealnom u politici, vjeri, državi, a takvih nema niti će ih biti. Zato je politička nepismenost najpogodnija za rađanje anarhije i anarhista koji hoće idealno a čine najgore moguće. Mi danas, u lijepoj nam Bosni i Hercegovini imamo poplavu političkih puritanaca kao i vjerskih, rođenih upravo u rasadnicima političke, teološke i drugih nepismenosti.
Brate i sestro!
Lično, nikakve dileme nemam da pošten musliman ljekar, političar, privrednik, pravnik i obični radnik koji svjesno i savjesno obavlja svoj posao i trudi se dati doprinos Državi – može biti nemjerljivo bolji kod Allaha nego li musliman koji se “lomi” od nafila namaza, posta, danas popularnih Umri isl., ili od “alima” kojem ponestaje svijeća usljed bdijenja nad knjigama vjere, a na tramvajskoj karti padnu, jer se švercaju, porez ne plaćaju, pet stipendija djeci prikupljaju i lažu na onim konkursima da nemaju niti jednu itd. Od takvih nema niko hajra niti se na takve može osloniti u pravljenju ozbiljnog sistema kakav je država. No, takve izbjeći i znati ih zaustaviti se ne može osim sa elementarnom političkom pismenošću i svakom drugom koja se pokaže potrebitom.
Brate i sestro, neka podsjećanje na Dan nezavisnosti bude još jedna lekcija da budemo odlučni da sačuvamo cjelovitost svoje Države ali i mir, sigurnost i slobodu za sve dobronamjerne građane u njoj! Neka je živa, ponosna i jaka Bosna i Hercegovina!
