Amerika je nakon mjeseci priprema početkom ove godine napala Venecuelu, te uhapsila dosadašnjeg predsjednika ove zemlje Nicolasa Madura. Ovaj napad se očekivao nekoliko mjeseci unazad, a predsjednik SAD-a Donald Trump ga je naredio 3. januara. Napad je obuhvatio udare na aerodrome i vojne mete širom države, dok je elitni tim Delta uhapsio Madura u njegovoj rezidenciji u Karakasu.
Ne umanjujući ništa od uspjeha ovog tima i američkog napada koji je zaista izvršen skoro pa savršeno, u smislu cilja koji je postavljen pred izvršioce, ova invazija je ostavila pitanja na koja Trumpova administracija još nema odgovore.
Trump najavio američko upravljanje, ali niko ne zna kako će to izgledati
U odgovorima na pitanja američkih novinara o tome šta će biti s Venecuelom, Trump je rekao da će zemlja biti pod upravom SAD-a dok se "ne ostvare uslovi za pravu tranziciju moći".
Ovaj odgovor nam ne daje previše detalja o tome kako u Washingtonu vide budućnost zemlje čijeg su lidera svrgnuli u ovoj akciji.
Logičan slijed događaja bio bi da se na vlast postavi opozicija, koju predvode dobitnica Nobelove nagrade za mir za 2025. godinu Maria Corina Machado i kandidat koji je, prema tvrdnjama opozicije, porazio Madura na izborima 2024. godine Edmundo Gonzalez, koji je od septembra te godine u Španiji, koja mu je dala azil.
Međutim, Trump je odbacio mogućnost da Machado i Gonzalez preuzmu vlast, barem ne u ovom trenutku. Formalno, vlast je preuzela potpredsjednica Venecuele Delcy Rodriguez.
Ipak, Amerikanci će teško ostaviti Rodriguez na čelu u Venecueli, pogotovo jer se radi o bliskoj saradnici Madura koja bi najvjerovatnije vodila zemlju kao i on, čime bi cijela akcija bila suštinski besmislena.
Dakle, ostaje treća opcija, a to je američko upravljanje Venecuelom do daljnjeg, ali je ovaj plan veliki rizik za Trumpa.
Prije svega, on je izabran, između ostalog, na platformi izolacionizma, odnosno fokusiranja na SAD, a ne na intervencije u druge zemlje.
Sam napad na Venecuelu krši taj dio njegovih predizbornih obećanja, a dalje uključenje SAD-a u ovu situaciju, posebno na duži period i s ciljem upravljanja cijelom jednom zemljom koja ima blizu 30 miliona stanovnika, može biti samo gore po Trumpa u kontekstu njegove političke platforme.
Upravljanje zemljom kao što je Venecuela će uključivati američke trupe, koje bi provodile red na ulicama, što je već problem za pojedine dijelove Trumpovog biračkog tijela.
Međutim, još veći problem s ovim planom je što nevjerovatno liči na neke od prijašnjih intervencija SAD-a širom svijeta.
Amerikanci i dalje imaju loša sjećanja na Afganistan
Neki dijelovi Trumpovih obraćanja nakon akcije nevjerovatno liče na riječi Georgea W. Busha nakon invazija na Irak i Afganistan.
Tada se govorilo o "velikom uspjehu" i "oslobođenju", a oba ova projekta, ako se tako mogu nazvati, završavali su jako loše po Ameriku.
Posebno je to važno napomenuti jer je upravo Trump žestoko kritikovao i Busha, ali i svog prethodnika Joea Bidena, zbog "katastrofalnih poteza" u ove dvije države. Pomalo ironično, on se kreće u istom smjeru, s tim da to radi jako blizu države koju vodi.
Rušenjem Madura bez jasnog plana, koji i dalje izostaje i dva dana nakon napada, Trump je stao pred dvije opcije koje su izrazito loše po njega, u političkom kontekstu.
Ili će obavezati američku vojsku i resurse da vode zemlju, uz ogroman rizik koji to povlači, ili će se jednostavno izmaći i potencijalno prepustiti državu od 30 miliona stanovnika da se potpuno uruši.
Prva opcija bi išla u potpunosti kontra njegove političke agende, a druga bi dovela do nestabilnosti koja može iznjedriti goru vlast koja bi bila veća prijetnja po SAD, ali i izazavali val izbjeglica koji će nesumnjivo završiti na južnoj granici Amerike.
Nestabilnost koja nastaje nakon povlačenja sile koja je dovela do rušenja vlade je u Afganistanu na čelo države vratila Talibane, a nije isključeno da će se identičan scenarij ponoviti u Venecueli, gdje najveću moć imaju osobe bliske Maduru.
U svakom slučaju, Trump i njegov kabinet su prepoznatljivi po potezima gdje ne vide dalje od svog nosa, takoreći, odnosno gdje nemaju jasan plan šta uraditi kada izvrše primarnu misiju.
Međutim, ovaj put bi to moglo biti posebno loše za SAD, a izbori u novembru, gdje Republikanska stranka već očekuje poraz, su sve bliži.
