U Bosni i Hercegovini blokade u radu institucija već decenijama služe kao uobičajen politički alat, predviđen Ustavom i prihvaćen u praksi, iako se njihova upotreba razlikuje među narodima. Dok predstavnici Srba i Hrvata redovno koriste ove mehanizme, Bošnjaci ih primjenjuju vrlo rijetko, čak i kada bi mogli imati efekt.
Jedan od aktuelnih primjera jeste odluka člana Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) da ne podrži izmjene pravilnika neophodnog za otvaranje graničnog prijelaza Gradiška. Odluka je bila motivisana činjenicom da koeficijenti za raspodjelu prihoda od PDV-a nisu ažurirani prethodne dvije godine, a ne političkim razlozima. Iako su potezi Krnjića zakoniti, mediji i političari iz Republike Srpske i pojedini iz Federacije BiH nazvali su ih „blokadom“, dok je dio političkih aktera javno insinuirao stranački motiv.
Slična situacija desila se i tokom 2024. godine, kada su delegati iz Kluba Bošnjaka u Domu naroda blokirali rad na Prijedlogu zakona o Ustavnom sudu BiH. Cilj blokade bio je uklanjanje odredbi o etničkom glasanju i prisustvu stranih sudija, što je na kraju i ostvareno. I ovdje je kritika stigla od dijela javnosti, koja je potez ocijenila neprimjerenim.
Ovi primjeri pokazuju da među bošnjačkim političkim predstavnicima postoji strah od upotrebe blokada, iako su one legitimne i kroz Ustav, ali i kroz odluke međunarodne zajednice, te mogu biti efektivna poluga u političkoj ravnoteži. Primjerice, bivši visoki predstavnik Miroslav Lajčak je 2007. godine, kroz izmjene Zakona o Vijeću ministara BiH, pokušao ograničiti blokade, ali je kasnijim autentičnim tumačenjem otvorio prostor za njihov nastavak, što i danas koriste predstavnici drugih naroda.
Blokade su u BiH moćan alat, ali njihova prekomjerna upotreba umanjuje efekat i dovodi do paralize institucija. Efikasna primjena zahtijeva legitiman razlog i jasne zahtjeve. Primjeri Krnjića i Kluba Bošnjaka pokazuju kako se ovaj instrument može koristiti promišljeno i ciljano.
Iako bi građani BiH imali koristi od rada institucija bez opstrukcija, ograničena i opravdana upotreba blokada ponekad je jedini način da se osigura ravnoteža u političkim procesima i zaštita interesa konstitutivnih naroda.
