Izrael je u ratu protiv Irana preuzeo jednu od najosjetljivijih i najkontroverznijih uloga – sistematsko lociranje i eliminaciju ključnih ljudi režima.
Prema navodima izraelskih bezbjednosnih zvaničnika, riječ je o operaciji koja se oslanja na decenijama građenu obavještajnu infrastrukturu, ali i na novu generaciju tehnologije – sofisticirane AI sisteme koji analiziraju ogromne količine podataka i pretvaraju ih u precizne operativne odluke.
Izrael preuzeo „lov na lidere“
Još u ranoj fazi planiranja rata, tokom konsultacija između izraelskih i američkih vojnih komandanata, odlučeno je da Izrael preuzme operacije usmjerene na vrh iranskog režima.
Dok su druge mete – poput raketnih sistema, vojnih baza i nuklearnih postrojenja – podijeljene između saveznika, „lov na lidere“ pripao je Izraelu.
Prema tvrdnjama izraelske vojske, već u početnim udarima ubijen je vrhovni vođa Irana, čime je okončana njegova dugogodišnja vlast, kao i niz ključnih ljudi iz vojnog i bezbjednosnog vrha. Ukupno je, prema istim izvorima, eliminisano više od 250 visokih zvaničnika.
Strategija „odsijecanja glave“
Posljednji napadi obuhvatili su i komandanta mornarice Revolucionarne garde.
Ovakva strategija, poznata kao „dekapitacijska kampanja“, ima za cilj da paralizuje sistem komandovanja i oslabi sposobnost režima da koordinira odgovor.
Dugogodišnje praćenje i pripreme
Iako djeluje kao nagli proboj, izraelski zvaničnici tvrde da je riječ o rezultatu dugogodišnjeg praćenja.
Posebna pažnja posvećena je grupi najbližih savjetnika vrhovnog vođe, neformalno nazvanoj „Grupa petorice“, čiji su sastanci praćeni mjesecima, pa i godinama.
U jednom trenutku razmatrana je i mogućnost napada prije početka rata, ali je odgođena zbog prioriteta vezanih za nuklearni program.
Na kraju je odluka ipak donesena, a napad je izveden u trenutku kada su svi ključni ljudi bili okupljeni – uprkos tome što su raspolagali bunkerima i podzemnim skloništima.
Špijunska mreža i tehnologija
Temelj operacije čini kombinacija ljudskih izvora i napredne tehnologije.
Izrael je, prema sopstvenim navodima, razvio široku mrežu unutar Irana – od insajdera do sofisticiranih kiber-operacija.
Meta su bili različiti izvori podataka: telefonske komunikacije, nadzorne kamere, bezbjednosni sistemi i interne baze podataka iranskih službi.
Posebno vrijedne bile su informacije o kriznim lokacijama i alternativnim komandnim centrima.
Tajna AI platforma kao ključ
Sve prikupljene informacije obrađuju se pomoću tajne platforme vještačke inteligencije.
Njena uloga je da analizira ogromne količine podataka i iz njih izvlači obrasce ponašanja, kretanja i kontakata.
Prema izraelskim zvaničnicima, upravo ova tehnologija omogućila je novu preciznost – gotovo potpun uvid u svakodnevni život ciljanih osoba.
Sistem omogućava i brze promjene u realnom vremenu, uključujući promjenu mete u posljednjem trenutku.
Precizni udari i različite metode
Izrael je tokom godina razvio širok spektar metoda za ciljane likvidacije.
Ranije su korišteni eksplozivi postavljeni na vozila ili skrivene naprave u objektima, dok su u aktuelnom sukobu dominantne vazdušne operacije – projektili i dronovi.
U pojedinim slučajevima, mete su praćene toliko precizno da su projektili preusmjeravani tokom leta kako bi pogodili osobu u pokretu.
Podjela uloga sa SAD
U saradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama, Izrael je fokusiran na ciljeve visoke vrijednosti unutar režima, dok američke snage pokrivaju širi spektar operacija.
Američki zvaničnici naglašavaju da je riječ o podjeli prema sposobnostima, a ne pravnim ograničenjima.
Da li strategija daje rezultate?
Iako je eliminisan veliki broj zvaničnika, postavlja se pitanje dugoročnog efekta ove strategije.
Ubijeni kadrovi često se brzo zamjenjuju, nerijetko još radikalnijim ljudima.
Istovremeno, očekivani unutrašnji nemiri u Iranu zasad izostaju, a režim pokazuje određeni stepen stabilnosti.
Opasnosti i dileme
Dio stručnjaka upozorava da bi oslanjanje na atentate moglo postati previše dominantno.
To otvara pitanje granica – ko sve može postati meta i kakve dugoročne posljedice takav pristup može imati po međunarodne odnose.
Posebnu nedoumicu izaziva ponašanje iranskog vrha, koji se uprkos očiglednoj opasnosti okupljao na relativno nezaštićenim lokacijama.
Izraelski zvaničnici priznaju da takve poteze teško mogu objasniti, navodeći da je situacija podsjećala na „savršenu oluju“ koja se mogla predvidjeti.
