Sredinom novembra 2024. godine, mirni gradić na sjeveru Bosne i Hercegovine, nadomak granice s Hrvatskom, obasjale su rotacije specijalne policije.
Na drugom spratu jedne porodične kuće u Bosanskoj Krupi, pripadnici specijalnih jedinica upadaju i hapse gosta koji je odsjedao sam.
Ispostavilo se da je taj „gost“ jedan od najtraženijih evropskih bjegunaca – ruski državljanin Aleksandr Bezrukavyi, kojeg vlasti Poljske smatraju ključnim dijelom ruske mreže sabotaža u Evropi. Po nalogu te zemlje bila je raspisana Interpolova potjernica, jer se sumnjiči da je, po direktivama ruskih obavještajnih službi, organizovao slanje međunarodnih paketa sa sakrivenim eksplozivom na adrese u SAD-u i Kanadi.
Iako je nakon hapšenja sud u BiH odobrio njegovo izručenje Poljskoj, tek su naknadno otkrivene zapanjujuće činjenice – ruski agent se u BiH kretao slobodno, bez ikakvog nadzora, i to najmanje dva puta ilegalno prelazeći državnu granicu, dok su domaće institucije protiv njega vodile istragu samo za – krivotvorenje dokumenata.
„Bio je potpuno normalan gost“
Vlasnica smještaja u kojem je boravio kazala je da se Bezrukavyi ponašao „potpuno normalno“.
„Cijelo vrijeme je bio u stanu, mislim da čak nije nigdje ni izlazio“, rekla je vlasnica.
U sudskim dokumentima navodi se da je kod njega pronađena španska boravišna dozvola, dva iPhone telefona, 1.300 eura u kešu i SIM kartica Vodafonea.
Tokom hapšenja bio je miran, odbio je da potpiše zapisnik, a policajci su naveli da nije imao vidljive povrede niti znakove otpora.
Pred Sudom BiH predstavio se kao nezaposleni kuhar iz Rostova na Donu, oženjen manekenkom iz Dagestana s kojom ima dvoje djece.
Ruski agent s dvostrukim životom
Poljska ga tereti da je bio dio grupe koja je radila za rusku obavještajnu službu, pripremajući sabotaže u transportnim lancima širom Evrope. Istražitelji su otkrili da su članovi grupe slali pošiljke s eksplozivom, koje su izazvale požare u transportnim kontejnerima na aerodromima u Leipzigu i Birminghamu.
Prema informacijama iz poljskog tužilaštva, Bezrukavyi je bio zadužen za testiranje kanala slanja eksploziva, koristeći pakete s odjećom i obućom. Plan je uključivao i širenje aktivnosti prema SAD-u i Kanadi.
Posjete iz ruske ambasade
Tokom ekstradicionog pritvora u BiH, Bezrukavyija su redovno posjećivali diplomate iz Ambasade Ruske Federacije u Sarajevu. Drugi sekretar ambasade Oleg Kudryavtsev prisustvovao je ročištima i sjedio iza optuženog.
Na jednom od ročišta, Bezrukavyi je čitao pismo na ruskom jeziku, tvrdeći da je riječ o političkom progonu i da BiH ne bi smjela da ga izruči Poljskoj. Nakon čitanja, okrenuo se prema ruskom diplomati – tražeći potvrdu pogleda.
Konzularni zahtjev za posjete potpisao je Anton Sokolov, ruski diplomata kojeg je Hrvatska protjerala nakon početka invazije na Ukrajinu. Posljednja posjeta Kudryavtseva dogodila se dan prije njegovog izručenja Poljskoj.
Moskva pokušala da ga preuzme
U međuvremenu, i Rusija je od BiH zatražila njegovo izručenje, navodno zbog posjedovanja oružja i narkotika. Bezrukavyi je na ročištu izjavio da želi da bude izručen Rusiji, a ne Poljskoj – što je očito bio pokušaj Moskve da ga zaštiti od zapadnih istraga.
Ipak, BiH je na kraju odlučila da ga izruči Poljskoj, gdje mu sada prijeti doživotna kazna.
Slobodan prolaz kroz BiH
Bezrukavyi je prvi put ušao u BiH u februaru 2024. godine, avionom na sarajevski aerodrom. Nakon kratkog boravka, ilegalno je prešao granicu s Hrvatskom.
Nakon tri mjeseca, pojavio se u Španiji, gdje je navodno sklopio brak kako bi osigurao boravišnu dozvolu u EU. Odatle odlazi u Poljsku, a u novembru 2024. vraća se u BiH, ponovo ilegalnim prelaskom granice iz Hrvatske.
Za bh. institucije, on se cijelo vrijeme vodio kao osoba koja se legalno nalazi u zemlji – niko nije registrovao da je izašao niti provjeravao kako je ponovo ušao.
Čak ni Služba za poslove sa strancima BiH nije imala podatke o njegovom kretanju, već je tek 15. novembra 2024. konstatovala da je „boravio nakon isteka bezviznog roka“.
Stan u Bosanskoj Krupi – logistička tačka
Bezrukavyi je oba puta boravio u istoj kući u Bosanskoj Krupi, koju je iznajmio preko platforme Booking. Vlasnici su rekli da im je bilo „čudno što je došao pješke“, ali nisu posumnjali.
Tokom prvog boravka, lokalni mještanin ga je vozio do šume u Ivanjskoj, poznate migrantske rute prema Hrvatskoj.
„Moj brat ga je odvezao jer je htio da plati. Nismo znali o čemu se radi“, ispričala je vlasnica.
Drugi put je rezervisao sobu za dvije osobe, iako je stigao sam. Dan nakon njegovog dolaska, specijalci su opkolili kuću i uhapsili ga.
Propusti institucija
Uprkos svemu, Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona je u septembru 2025. obustavilo istragu protiv Bezrukavyija za krivotvorenje dokumenata, uz obrazloženje da „prijavljeno djelo nije krivično djelo“.
Bivši državni tužilac Dubravko Čampara izjavio je da BiH nije imala podatke o njegovim aktivnostima, te da je ekstradicija Poljskoj bila prioritet:
„Njima se žurilo, a Rusima nije odgovaralo da bude izručen, pa su odmah raspisali potjernicu.“
Ministar pravde Davor Bunoza potvrdio je da je BiH imala odobrenje suda za izručenje i Poljskoj i Rusiji, ali je potpisao odluku o izručenju Poljskoj. Nije komentarisao kako je ruski agent uspio dvaput ilegalno preći granicu bez da iko reaguje.
Rusi u državnim strukturama?
Profesor međunarodnih odnosa Adnan Huskić smatra da je ovaj slučaj alarmantan pokazatelj koliko su institucije u BiH ranjive:
„Ako imate osobu s takvim profilom, ona mora biti praćena. No, s obzirom da ruski agenti i njihovi saradnici imaju pristup najvišim institucijama u BiH, moguće je da se slučaj namjerno zataškavao.“
Ruski trag kroz srce Balkana
Slučaj Aleksandra Bezrukavyija otkriva koliko su granice Bosne i Hercegovine porozne, a institucije nesposobne da prepoznaju ili spriječe špijunske i sabotažne aktivnosti stranih službi.
Dok su Poljska, Njemačka i Britanija vodile međunarodne istrage o ruskim operacijama sabotaže, ruski agent se slobodno kretao po BiH, iznajmljivao smještaj, koristio domaće taxi usluge i komunicirao s diplomatama.
Bosna i Hercegovina, umjesto da bude dio evropskog sigurnosnog bedema, pokazala se kao rupa u sistemu – tamni prolaz kroz koji ruske mreže prolaze neometano, dok domaće institucije još uvijek raspravljaju o „nadležnostima“.
