Izrael i SAD su u ranim jutarnjim satima u subotu započeli agresiju na Iran. Kao izgovor za agresiju iskorišteni su neuspjeli pregovori o iranskom nuklearnom programu i "nasilno" gušenje protesta. Sjedinjene Američke Države su godinama optuživale Iran za razvoj nuklearnog oružja što je Iran negirao, pozivajući se između ostalog i na fetvu osnivača Islamske Republike ajatolaha Homeinija o vjerskoj zabrani nuklearnog oružja.
Tokom mandata Baracka Obame 2015. godine postignut je sporazum kojim je Iran ograničio obogaćivanje uranija u zamjenu za ukidanje sankcija. Ovim sporazumom je bio nezadovoljan Izrael, ali podržale su ga evropske države. Donald Trump je jednostrano 2018. godine napustio sporazum te vratio i proširio sankcije Iranu.
Izrael je u junu 2025. godine pokrenuo agresiju na Iran, a SAD su se pridružile u operaciji "Midnight hammer" gdje su nevidljivi bombarderi B-2 gađali tri iranske ključne nuklearne lokacije. Nakon operacije Donald Trump je tvrdio da su iranski nuklearni kapaciteti u potpunosti uništeni. Ovi napadi su izvedeni u jeku nove ture pregovora o ograničavanju iranskog nuklearnog programa.
Donald Trump je početkom 2026. godine nakon početka protesta u Iranu zbog ekonomskih problema naglasio mogućnost američke vojne intervencije zbog navodnog neselektivnog ubistva demonstranata. To je dovelo do napetosti, a vođeni su i novi pregovori o nuklearnom programu.
Ujutro 28. februara Izrael i SAD su izvele koordinisane napade širom Irana. Iran je odgovorio lansiranjem raketa u pravcu Izraela, ali i američkih baza širom Bliskog istoka. Poruka iz Irana je bila jasna da su im meta svi američki interesi na Bliskom istoku.
Prvi dan izraelsko-američke agresije je donio i veliki broj civilnih žrtava. Pogođene su dvije škole i sportska dvorana prilikom čega je ubijeno više od 100 djece. Posebno je brutalan napad bio na žensku osnovnu školu u kojem je ubijeno najmanje 85 djevojčica. Ukupno je u Iranu ubijeno više od 200, a ranjeno više od 700 civila.
Reakcije širom svijeta na agresiju su bile podijeljene. Rusija, Kina, ali i neke zapadne države su osudile napade kao kršenje međunarodnog prava. Iz Evropske unije su došle poruke koje pozivaju na suzdržanost bez jasne osude agresije.
Stavovi pojedinih država su bili različiti. Velika Britanija je podržala napade, a premijer Keir Starmer je otkrio da njihovi avioni učestvuju u "odbrani saveznika", dok je francuski predsjednik Emmanuel Macron kritikovao operaciju i kazao da Francuska nema saveznike na Bliskom istoku. Njemački kancelar Friedrich Merz je krivicu stavio na Iran zbog propasti pregovora. Španija je s druge strane osudila agresiju.
Iranska revolucionarna garda je objavila i da zatvara Hormuški moreuz koji je ključna svjetska naftna arterija kroz koju prolazi oko 20 posto svjetske nafte.
Iran je gađao američke baze u Kataru, Kuvajtu, Bahreinu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ove države su reagovale optuživanjem Irana za napad, a Emirati i Katar su poručili da zadržavaju pravo da odgovore na napade. Saudijska Arabija je dala podršku arapskim državama, osudila Iran i poručila da će podržati države u odlukama koje donesu o odgovoru na napad.
Do trenutka pisanja teksta nije najjasnija sudbina vrhovnog lidera Irana ajatolaha Ali Khameneija. Izraelski mediji i Reuters tvrde pozivajući se na izraelske izvore da je Khameneija ubijen u napadu na njegovu rezidenciju, dok s druge strane iranski zvaničnici tvrde da je živ i zdrav i upravlja odbrambenim operacijama.
