Dragan Čović je već dvije decenije konstanta na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. U tom dugom maratonu političkih preživljavanja, promjena savezništava i nebrojenih blokada, jedan se obrazac nametnuo kao njegov zaštitni znak: licemjerje koje je posljednjih godinu i po dana preraslo u otvorenu bahatost.
Najnoviji primjer toga vidljiv je u Danu naroda, gdje HDZ i SNSD već mjesecima odbijaju doći na sjednice – čime blokiraju rad ovog doma. Ali prema Čoviću, to nije blokada. Ne, to je „dogovor koji treba ispoštovati“, „zakazivanje treba uskladiti“, „nema razloga za prozivanje“.
A kad su iste metode koristili drugi? E, tad je to bila „blokada državnih institucija“, „pokušaj zaustavljanja procesa“, „udar na stabilnost“.
I to nije stara priča iz nekih davnih političkih vremena – to je rečenica-dvije unazad, jedva godina i po.
KAD DRUGI ODU – BLOKADA. KAD ON ODE – POLITIČKI PROCES.
Prošle godine delegati iz Kluba Bošnjaka su rušenjem kvoruma spriječili razmatranje prijedloga zakona Želimira Neškovića kojim su se strani sudije trebale izbaciti iz Ustavnog suda. HDZ je tada bez zadrške govorio: blokada.
Čović se tada takmičio sam sa sobom u tome koliko puta u jednoj izjavi može upotrijebiti riječ „blokada“.
Danas, kada HDZ i SNSD rade istu stvar – samo bez teatralnog ulaska i izlaska iz sale, nego jednostavno nedolaskom – to, kaže Čović, „niko ništa ne blokira“. Naprotiv, problem je što Ademović „saziva sjednice bez dogovora“.
Drugim riječima: Kad Čović odluči ne doći – to je politički stav. Kad neko drugi odluči ne doći – to je destabilizacija države.
KAD JE BIO ŠEF – DOGOVOR NIJE POSTOJAO. SAD JE DOGOVOR SVETINJA.
Posebno je ironično kad Čović Ademoviću poručuje da se „sjednice moraju dogovarati“.
Jer kad su on i Nikola Špirić bili predsjedavajući, nije bilo ni traga dogovorima:
sjednice su zakazivali po vlastitom nahođenju
dnevni red sastavljali iza zatvorenih vrata
Ademovića kao potpredsjedavajućeg potpuno ignorisali
Poslovnik o radu koristili kao papir za brisanje političkih fleka
Tada nije bilo priče o „dogovoru“. Tada je bilo: mi vodimo, vi gledate.
Danas, kad više nisu ti koji zakazuju, odjednom je dogovor temelj demokratije.
BLAGOSTOJANSTVENO LICEMJERJE U SLUŽBI – SNSD-a
Najapsurdniji dio čitave priče je što Čović sve ovo radi prvenstveno kako bi zaštitio – ne hrvatske interese, kako tvrdi – nego Milorada Dodika.
Jer SNSD se boji smjena u Vijeću ministara i gubitka kontrole nad državnim institucijama. HDZ im svojim nedolaskom čuva leđa. Pa kad treba odbraniti SNSD – sve je dopušteno: i blokada, i spin, i prekrajanje definicija, i novo tumačenje starih postupaka.
Ali to se sve, naravno, pakuje u celofan „hrvatskog interesa“.
A realnost je mnogo surovija: interes SNSD-a postao je glavni princip djelovanja HDZ-a.
DVIJE IZGUBLJENE GODINE I POLITIČAR KOJI JE UVIJEK U PRAVU
Blokade će se nastaviti. HDZ i SNSD će i dalje tvrditi da to nisu blokade. Ademović će i dalje zakazivati sjednice. Oni će i dalje odbijati doći. I cijeli ciklus će se beskrajno ponavljati.
Suštinski, ovaj saziv Doma naroda već sad ima dvije izgubljene godine. A najzaslužniji za to je političar koji svako jutro ustane i pred ogledalom izgovori:
„Ako to radim ja – to je dobro. Ako isto rade drugi – to je katastrofa.“
To je politička filozofija Dragana Čovića. I ta filozofija danas upravlja velikim dijelom državne vlasti.
