Punoljetstvo Naše stranke dolazi kao tužan podsjetnik na propali politički eksperiment koji je obećavao građansku alternativu, a završio kao još jedna u nizu kompromitovanih, neuspješnih i sve više irelevantnih stranaka u Bosni i Hercegovini.
Umjesto da predstavlja svježinu i nadu, stranka koja je 2008. godine nastala uz veliku medijsku pompu danas izgleda umorno, izgubljeno i duboko kompromitovano – zarobljena između praznih parola o građanskoj politici i ogoljene realnosti u kojoj je postala dio vladajućeg establishmenta kojeg je navodno trebala mijenjati.
Najbolniji udarac dolazi upravo od jednog od njenih osnivača, oskarovca Danisa Tanovića. Dok lokalni odbori slave godišnjicu, Tanović javno optužuje Trojku, pa time i Našu stranku, za potpuno zanemarivanje kulture, umjetnosti i suštinskih društvenih pitanja. Njegova kritika nije tek prolazna primjedba – ona je javno priznanje da je stranka odavno skrenula sa puta kojim su je osnivači zamislili. Tanović je prije osamnaest godina u politiku ušao vođen željom da se promijeni sistem koji građanima oduzima dostojanstvo. Danas taj isti sistem, uz aktivno učešće Naše stranke, i dalje melje ljude, a kultura i obrazovanje ostaju na margini, kao da nikad nisu ni bili prioritet.
Propali osnivački san
Većina onih koji su Našu stranku stvarali – intelektualci, umjetnici, kritičari nacionalizma – brzo su se razočarali i povukli. Prepuštena novoj generaciji profesionalnih političara, stranka je brzo mutirala iz idealističkog projekta u klasičnu bosanskohercegovačku partiju: mala po uticaju, glasna po retorici, spremna na sve kompromise zarad fotelja. Lica poput Peđe Kojovića, Dennisa Gratza i Sabine Ćudić postala su prepoznatljiva, ali ne i dovoljna da sakriju suštinsku prazninu iza marketinški dotjeranog imidža.
Osamnaest godina kasnije, Naša stranka nije uspjela ostvariti gotovo ništa od onoga što je obećavala. Građanska država? Još uvijek samo fraza. Politika oslobođena etničkih podjela? U praksi je stranka postala dio etničko-kvotaške mašinerije koju je kritikovala. Borba protiv korupcije? Ostala je na nivou saopštenja za javnost, dok su korupcijske afere i dalje sistemski problem, a Naša stranka sjedi u vlasti sa onima koji su taj sistem stvarali i održavali.
Mala stranka velikih kompromisa
Najveća mana Naše stranke je njena hronična ograničenost. Uspjesi su uglavnom ograničeni na nekoliko urbanih džepova Federacije, gdje živi koncentracija građanski orijentisanih birača. U manjim sredinama i ruralnim područjima stranka je praktično nevidljiva. Posljednji pokušaji da se "spusti na teren" izgledaju kao očajnički marketing prije izbora 2026., a ne kao ozbiljna strateška promjena.
Ulazak u koaliciju sa SDP-om i NiP-om (Trojka) mnogi dugogodišnji simpatizeri doživljavaju kao konačnu kapitulaciju. Umjesto da bude principijelni korektor, Naša stranka je postala saučesnik u vlasti koja se po mnogo čemu nastavlja na prethodne neuspješne mandate. Pragmatizam je progutao ideale. Kritičari s pravom pitaju: šta je ostalo od originalne Naše stranke osim imena i nekoliko prepoznatljivih lica? Odgovor je bolan – vrlo malo. Čak i ono što se navodi kao prednost – da vodeći kadrovi nisu upleteni u velike korupcijske afere – izgleda više kao rezultat male moći nego moralne superiornosti. Kada nemate dovoljno uticaja, teško je i ukrasti u velikom stilu.
Pred izbore 2026: trenutak istine ili nova iluzija?
Umjesto da bude nosilac promjene, Naša stranka je danas simbol političkog neuspjeha građanske opcije u BiH. Pitanje koje je Danis Tanović postavio 2008. godine – može li opstati politika koja nije zasnovana na nacionalizmu i strahu – danas zvuči kao gorko pitanje na koje Naša stranka daje negativan odgovor. Umjesto da pobijedi sistem, sistem je progutao nju. Osamnaest godina kasnije, Naša stranka stoji na raskršću gdje više nema prostora za lažne kompromise i marketinške trikove. Ako nastavi ovim putem, rizikuje da postane još jedna fusnota u historiji bosanskohercegovačkih neuspješnih pokušaja građanske politike – stranka koja je obećavala sve, a isporučila premalo, prekasno i previše razočarano.
Budućnost građanske ideje u BiH vjerovatno neće zavisiti od Naše stranke u njenom sadašnjem obliku.
Možda je vrijeme da se prizna bolna istina: projekat koji je počeo s velikim nadama završio je kao još jedan dio problema koji je trebao rješavati.
