U političkom sistemu Bosne i Hercegovine postoji jedno osnovno pravilo: ako ne misliš tri koraka unaprijed, praktično si predao meč prije nego što si počeo igrati. To pravilo Trojka još uvijek nije shvatila.
A posljedice te neshvaćene lekcije danas gledamo kroz agoniju BHRT-a, institucije koja je postala taoc nečije dobre volje, političkog raspoloženja i taktičkih kalkulacija izvan Federacije.
Da budemo jasni: današnji problem s BHRT-om nije nastao jučer. On je rezultat niza odluka koje su Trojku dovele u poziciju da sada mole, uvjeravaju, traže i čekaju — umjesto da upravljaju procesima.
I najjasniji primjer te kratkovidnosti nalazi se u onom trenutku kada su, hladne glave i bez pritiska, gotovo pristali na investiciju tešku desetine miliona maraka u zgradu UIO u Banjoj Luci — bez ikakvog kompenzacijskog paketa, bez političkog balansa i bez stratečkog uslovljavanja.
"Mi vama 100 miliona za kumovsku zgradu, vi nama 0 za kulturne institucije"
U realnoj politici, kada se misli dati 100 miliona javnog novca u entitet u kojem o svemu odlučuje vrh SNSD-a, očekivalo bi se da postoji bar simbolična protivusluga: stabilnost za kulturne institucije, financiranje državnih agencija, sigurnost za BHRT i mehanizmi kojim se štiti državni nivo.
Ali Trojka tada nije razmišljala o tome. Radilo se o jednoj od najvažnijih pregovaračkih tačaka u mandatu, a oni su izabrali najlakši put — bez da su postavili pitanja, bez da su napravili politički balans, bez da su uopće pokušali izvući korist za Federaciju, kulturni sektor, ili državne institucije koje su već tada bile pred kolapsom.
Taj trenutak bio je šansa da se kaže:
"Dogovor je dogovor — ali mi tražimo i vašu odgovornost prema BHRT-u, prema državnim institucijama, prema minimalnom funkcioniranju sistema."
Umjesto toga, Trojka je birala politiku brzog rješenja, politiku "hajde da se ne zamjeramo", politiku koja na papiru izgleda racionalno, ali je u stvarnosti ravna političkom amaterizmu.
Danas: panika, pritisak, čekanje milosti
I sada, kada se bh. javni servis nalazi pred zidom, Trojka se ponaša kao da je sve ovo palo s neba. Kao da niko nije mogao predvidjeti da će doći trenutak kada će se tražiti glasovi zastupnika iz RS-a. Kao da niko nije znao da se u ovom sistemu sve vraća na sto — i dobro i loše.
Upravo zbog toga današnja drama nije samo tehnički problem finansiranja BHRT-a.
To je politička dijagnoza – dijagnoza koja pokazuje:
da Trojka nije znala pregovarati,
da nije razumjela dinamiku vlasti u BiH,
da nije znala iskoristiti najvažnije momente svog mandata,
da je donosila odluke bez dugoročne strategije,
da je vjerovala u “dobru volju”, umjesto u političke mehanizme.
Da su tada postavili uslove – danas ne bi bili taoci
Kada su milioni pregovarani za UIO, bilo je jasno da taj novac služi za jačanje kontrolnog, institucionalnog i političkog kapaciteta u Banjoj Luci.
Zašto u tom trenutku Trojka nije tražila:
finansiranje kulturnih institucija BiH,
mehanizam zaštite BHRT-a,
garancije za državne budžete,
jasne kompenzacije za Federaciju,
politički balans koji bi spriječio sadašnje ucjene?
Zašto se tada nije razmišljalo?
Zašto se tada nije planiralo?
Zašto se tada nije pregovaralo strateški, već kao da se radi o lokalnoj raspravi o asfaltiranju parkinga?
Jer se radilo o nečemu mnogo ozbiljnijem — ali ozbiljnost nisu prepoznali oni koji su morali.
Sada se sve vraća kao bumerang
Trojka je danas u poziciji u kojoj ne upravlja procesima — nego čeka da neko drugi odluči.
I ne samo o BHRT-u.
Nego o ukupnom funkcioniranju državnog nivoa.
Nije problem što RS ima svoj politički interes.
Problem je što Trojka nije zaštitila naš interes onda kada je imala moć, prostor i idealan pregovarački momentum.
Političko iskustvo nije tehničko znanje — to je instinkt
A instinkt Trojke bio je pogrešan.
Vjerovali su da se politika može voditi bez konflikta, bez pritiska, bez pregovaračke čvrstoće.
Da je dovoljno biti "korektan", "uslužan" i "racionalan".
Ali u realnosti, politička korektnost bez strategije uvijek završi tako da ti drugi pišu račune.
I zato BHRT danas plaća cijenu, ali sutra će je plaćati čitava država.
