Od "promjene režima" do stanja straha: kako je Trump ojačao najbrutalnije krilo Teherana...
Donald Trump pokušava prodati iransku krizu kao strateški uspjeh. Kaže da SAD nisu "namjeravale" promijeniti režim, ali da se promjena ipak dogodila jer su stari visoki dužnosnici ubijeni, a drugi ljudi su preuzeli vlast. Istovremeno, izjavio je da je novo rukovodstvo "manje radikalno" i "razumnije". Ali problem je što činjenice s terena pokazuju gotovo suprotno: ne blaži Iran, već militariziraniji, paranoičniji i brutalniji Iran.
Ovdje leži velika politička obmana. Promjena režima nije samo promjena lica na vrhu piramide. Promjena režima znači promjenu u sistemu moći, u načinu upravljanja zemljom, u odnosima između države, vojske, sveštenstva i društva. Čini se da se ništa slično nije dogodilo u Iranu. Naprotiv, ozbiljni izvještaji govore o jačanju najjačeg i najmračnijeg elementa sistema: Revolucionarne garde i njene represivne mreže.
Trump može ovo nazivati "promjenom režima" koliko god želi. U stvarnosti, ono što je do sada proizvedeno više liči na mutaciju režima, a ne na njegovo svrgavanje. I ova mutacija ne ide ka umjerenosti. Ona ide ka potpunoj militarizaciji vlasti.
Marco Rubio, koji je mnogo oprezniji od predsjednika, javno je priznao da u Iranu postoje "unutrašnje podjele", ali je dodao da se Washington mora pripremiti na mogućnost, čak i vjerovatnoću, da novo rukovodstvo neće biti nimalo razumnije.
Dakle, čak ni unutar američke administracije, sigurnost koju Trump pokušava prodati pred kamerama ne postoji.
Ako zanemarimo propagandu, ostaje gorak zaključak: eliminacija starih ličnosti nije omekšala Islamsku Republiku; natjerala ju je da se još čvršće zatvori.
Analitičari koje citiraju američki mediji i istraživački centri upozoravaju da je nova struktura manje sklona kompromisu i otvorenije povezana s IRGC-om. To znači manje prostora za diplomatiju, više instinkta za preživljavanje i više nasilja protiv svakoga ko se smatra domaćom prijetnjom.
I tu dolazimo do najciničnije strane ove priče. Trump je u početku govorio kao neko ko utire put za "oslobođenje" Iranaca. Ali režim koji je napadnut izvana, ranjen i uplašen, obično se ne liberalizuje. On radikalizuje. Stišće šaku. Svuda vidi izdajnike. Upravo to danas vidimo: snažniju odmazdu protiv protesta, pogubljenja, hapšenja disidenata, širenje cenzure i strožu kontrolu nad internetom. Dakle, ne oslobađanje društva, već njegovo dublje zarobljavanje.
Postoji veća ironija. Rat koji je trebao oslabiti iransku prijetnju mogao bi režimu dati konačni argument za razvoj nuklearnog oružja. Kada se vojna elita vidi okružena, izubijana i ranjiva, iskušenje da pruži „konačnu garanciju“ postaje jače.
Analitičari otvoreno tvrde da bi Teheran mogao naučiti lekciju Sjeverne Koreje: niko se ne usuđuje da vas dira kada imate bombu. Ako ova logika prevlada unutar Revolucionarne garde, onda Trump neće oslabiti prijetnju; on će je podići na opasniji nivo.
Podjednako opasan je i regionalni efekat. Žešći Iran, čak i ako je vojno oštećen, ne postaje automatski bezopasniji. Mogao bi postati osvetoljubiviji, asimetričniji i nepredvidljiviji. Mogao bi koristiti više milicija, sabotaže, hibridno ratovanje, energetske ucjene i destabilizaciju morskih puteva. To znači da Trumpov trijumfalizam ne obećava mir. Obećava još nervozniji Bliski istok, gdje red zamjenjuje improvizacija i osveta.
Na moralnom nivou, ovo je najveći neuspjeh Trumpove naracije. Ne možete govoriti o „razumnijem Iranu“ dok se na terenu konsoliduje aparat koji na strah reaguje puškama, na proteste vješanjima, a na javnu debatu digitalnim isključenjima struje. Ne možete nazvati pobjedom razvoj događaja koji iranski narod ostavlja ranjivijim na vlastitu državu. I ne možete kao „promjenu režima“ upakovati činjenicu da se najtvrdokornije krilo istog sistema penje na vrh.
Na kraju, priča se može sažeti ovako: Trump nije "poklonio" Iranu novi režim. Starom režimu je poklonio novi izgovor da postane još krvaviji. I ovo je možda najopasniji oblik zapadnog neuspjeha na Bliskom istoku: kada govori u ime promjene, a zapravo hrani čudovište protiv kojeg tvrdi da se bori.
