Transparentnost glasanja u zakonodavnim tijelima predstavlja osnovni stub demokratskog društva.
Međutim, u Federaciji Bosne i Hercegovine i dalje dominira praksa skrivanja pojedinačnih glasova poslanika i delegata u Federalnom parlamentu, što predstavlja ozbiljan problem za demokratsku kontrolu i odgovornost predstavnika prema biračima. Dok su informacije o ukupnom broju glasova dostupne javnosti, pojedinačni stavovi i izbori onih koji nas zastupaju ostaju skriveni iza kulisa proceduralnih rutina i birokratske netransparentnosti.
Ovakva praksa, iako donekle opravdana navodnim proceduralnim i tehničkim ograničenjima, u praksi ima duboke posljedice po povjerenje građana u institucije vlasti. Kad se biračima uskraćuje pravo da saznaju kako su njihovi predstavnici glasali po ključnim pitanjima, stvara se prostor za manipulaciju, političke dogovore u sjeni i zastupnike bez stvarne odgovornosti. Nevidljivost njihovih odluka podstiče klimu neodgovornosti, jer političari nemaju poticaj da budu dosljedni svojim obećanjima i interesima glasača.
Transparency International i druge organizacije za civilni nadzor godinama ukazuju na ovaj problem, naglašavajući da je otvorenost glasanja ključna za jačanje demokratske kulture. U zemljama s razvijenim demokratskim sistemima, od skandinavskih država do zapadne Evrope, evidencija o tome ko je i kako glasao predstavlja javni standard, neizostavan dio političke transparentnosti. Takav pristup omogućava građanima, medijima i analitičarima da prate rad svojih predstavnika, shvate njihove političke stavove i da ih drže odgovornim prilikom narednih izbora.
Nažalost, u Bosni i Hercegovini, pa i u Federaciji, vlada praksa koja odbacuje ovaj princip. Sistem glasanja u Predstavničkom domu ne evidentira individualne glasove, dok Dom naroda objavljuje samo zbirne rezultate bez detaljnog uvida u pojedinačne izbore delegata. Izvještaji i stenogrami sa sjednica uglavnom obuhvataju rasprave i dnevne redove, ali ne i konkretnu evidenciju o tome kako je svaki predstavnik glasao. Ovakav način rada smanjuje stepen kontrole koju građani mogu vršiti nad svojim izabranicima.
Pritom, nije da se podaci ne mogu obezbijediti — na višim nivoima vlasti, poput državnog parlamenta ili Vijeća ministara BiH, evidencija pojedinačnog glasanja postoji i dostupna je javnosti. Ova razlika u transparentnosti između entitetskih i državnih institucija jasno pokazuje da je problem više političke volje nego tehničkih prepreka.
Odsustvo transparentnosti najviše šteti demokratskom procesu jer otežava aktivno praćenje dosljednosti političara. Bez uvida u njihove konkretne odluke, birači ostaju uskraćeni za ključan alat kojim mogu utvrditi da li njihovi predstavnici zaista zastupaju njihove interese ili su skloni političkim kompromisima i dogovorima u tajnosti. Kao posljedicu imamo političku apatiju i rast nepovjerenja prema cijelom sistemu, što dodatno urušava demokratske norme.
U eri kada digitalne tehnologije omogućavaju jednostavno i efikasno praćenje rada političara, zadržavanje prakse skrivanja glasanja u Parlamentu Federacije djeluje kao korak unazad. Građani Bosne i Hercegovine imaju pravo i potrebu znati kako njihovi predstavnici odlučuju o zakonima i politikama koje direktno utiču na njihove živote.
Nevladine organizacije i platforme poput “odgovorno.st” pokušavaju popuniti ovu prazninu transparentnosti, ali njihovi napori ne mogu zamijeniti sistemski pristup otvorenom i dostupnom informacijama. Ključni zadatak za Federaciju i cijelu državu jeste uspostaviti jasne mehanizme koji će garantirati ne samo dostupnost već i lakoću pristupa podacima o pojedinačnom glasaju svih izabranih predstavnika.
Samo na taj način može se izgraditi pravno i politički okvir u kojem će zastupnici biti stvarno odgovorni biračima, a građani će imati alate da jasno prepoznaju i kazne političku neodgovornost. Demokratska budućnost BiH ovisi o tome hoće li političke elite odbaciti netransparentne prakse i krenuti putem otvorenosti i poštenog predstavljanja građana.
