U Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo se otvara jedno od najkontroverznijih pitanja vezanih za ustavnopravni poredak države – izbor sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Iako proces formalno podliježe zakonima i ustavnim procedurama, aktuelna dinamika i odluke Parlamenta FBiH izazivaju ozbiljne dileme o transparentnosti, zakonitosti i političkoj nepristranosti.
Otkazivanje 27. redovne sjednice Predstavničkog doma, zakazane krajem decembra 2025. godine, daleko je više od pukog administrativnog pomaka. Riječ je o simptomu sistemske kontrole i političkog inženjeringa koji se provodi u vezi s imenovanjem sudija Ustavnog suda, čime se jasno sugerira da proceduralni rokovi i formalna pravila služe kao paravan za ostvarivanje stranačkih interesa.
Primjer koji najbolje ilustruje ovu manipulaciju je slučaj sudije Mirsada Ćemana, čiji je mandat po Ustavu BiH istekao 1. decembra 2025. godine. Ustavni sud je još početkom 2025. upozoravao Parlament na obavezu pokretanja procedure imenovanja novog sudije, a urgencije u oktobru 2025. nisu naišle na reakciju zakonodavnog tijela. Paralelno, procedura za zamjenu sutkinje Valerije Galić, kojoj mandat traje do oktobra 2026., pokrenuta je znatno ranije, što upućuje na selektivnu primjenu proceduralnih hitnosti – prioritiziranje imenovanja „pravilnog kandidata“ prema političkoj matrici umjesto ustavnim normama.
Prema mišljenju pravne struke, ovakav pristup predstavlja jasnu zloupotrebu Ustavnog „ventila“ – odredbe prema kojoj sudija može obavljati funkciju do imenovanja nasljednika kako bi se spriječila blokada Suda. Namjerno prolongiranje procesa za Ćemana i ubrzavanje procedure za Galić razotkriva političku instrumentalizaciju tog pravnog mehanizma.
Daljnji pokazatelj stranačkog uticaja vidi se u sastavu Radne grupe za izbor sudija. Umjesto da u proces budu uključeni predstavnici državnih institucija poput VSTV-a, u komisiju su imenovani članovi Udruženja sudija FBiH, čiji prijedlozi nemaju formalnu državnu snagu. Pojedini prijedlozi, poput kandidature Mladena Boškovića – istovremeno predsjednika Komisije za izbor i imenovanje – ilustriraju koncentraciju kontrole nad procedurom u rukama jednog političkog entiteta i potencijalni sukob interesa.
Politolozi i pravnici upozoravaju da selektivna pažnja prema „hrvatskoj kvoti“ (sutkinja Galić) i ignorisanje „bošnjačke kvote“ (sudija Ćeman) jasno odražava stranački imperativ HDZ-a da osigura nasljednika po vlastitim kriterijima prije općih izbora 2026. godine. Ovakva praksa, smatraju stručnjaci, vodi prema dugoročnom „betoniranju“ političkog utjecaja u najvišoj sudskoj instanci, ugrožavajući ustavni balans i autonomiju Suda.
Otkazivanje sjednice krajem decembra uz obrazloženje predsjedavajućeg Predstavničkog doma Dragana Miokovića, kojim se čekaju prijedlozi budžeta i zakonski paketi o PIO-u i fiskalizaciji, dodatno produbljuje sumnje u političke motive. Činjenica da su inicijativu za odgodu tražili klubovi HDZ BiH i HDZ 1990, stranke s direktnim interesom u imenovanju sudije, baca novo svjetlo na „proceduralnu opravdanost“ odluke.
Analitičari upozoravaju da ovakvi manevri ne služe poboljšanju efikasnosti niti pravnoj stabilnosti, već strateškom osiguravanju kadrovskih pozicija u institucijama ključnoj za tumačenje Ustava, nezavisno od rezultata narednih izbora. Nakon iskustva sa izborom Marina Vukoje, jasno je da HDZ cilja na kontinuitet kontrole nad sudijskim tijelima, gdje proceduralni rokovi, transparentnost i zakonske obaveze postaju instrument manipulacije, a ne zaštite prava i ustavne norme.
Na kraju, trenutna praksa Parlamenta FBiH pokazuje kako politički interesi nadjačavaju institucionalnu odgovornost i ugrožavaju integritet Ustavnog suda BiH. U zemlji u kojoj je pravosudni sistem ključni garant vladavine prava, ovakvo odlaganje i selektivna hitnost imenovanja sudija šalje poruku da su Ustav i institucije podložni stranačkom inženjeringu, a građani izloženi riziku da odluke Suda budu instrument politike, a ne pravde.
