Šest mjeseci nakon što je operacija američkog predsjednika Donalda Trumpa “Midnight hammer” privremeno zaustavila otvoreni sukob između Izraela i Irana, Bliski istok i dalje ključa pod površinom.
Dok se Trump pohvalio da je postigao diplomatsko i vojno smirivanje sukoba, najnovija kretanja pokazuju da bi svet mogao ponovo biti uvučen u ciklus eskalacije.
Sve je počelo 13. juna, kada su u Teheranu i drugim iranskim gradovima odjeknule eksplozije i kada su ubijeni brojni iranski vojni lideri i naučnici. Tada je Izrael izgledao kao da bi mogao ostvariti brzu vojnu pobjedu i usporiti iranski raketni program. Međutim, realnost rata pokazala je drukčiju sliku: Iran je uspješno nastavio svakodnevno raketiranje, dok su zalihe izraelskih sistema za odbranu postajale sve oskudnije.
Trump se hvalio američkim bombarderskim udarima na ključna iranska postrojenja, dok je Izrael smatrao da je uspješno usporio proizvodnju raketa. No, šest mjeseci kasnije, Iran je obnovio svoje kapacitete brže nego što su analitičari očekivali. Revolucionarna garda i iranska mornarica intenzivirali su raketne vježbe, uključujući balističke, krstareće rakete i dronove, demonstrirajući sposobnost preciznog udara nad i ispod vode.
Takve aktivnosti izazvale su zabrinutost u Tel Avivu i Washingtonu. General-pukovnik Eyal Zamir, načelnik Generalštaba izraelske vojske, telefonski je razgovarao s admiralom Bradom Cooperom iz američke CENTCOM-a, ističući da bi nedavna kretanja mogla predstavljati paravan za iznenadni napad i pozivajući na intenzivnu koordinaciju u odbrani.
U tom kontekstu, Netanyahuova uloga dobija poseban značaj. Premijer Izraela, suočen s optužbama za korupciju, koristi sukobe i ratove kao alat za političko jačanje. Planirani sastanak s Trumpom na Floridi mogao bi otvoriti vrata novim vojnim opcijama prema Iranu, uključujući i scenario u kojem SAD ne učestvuje direktno.
Iranski analitičari, poput Mostafe Najafija, upozoravaju da se oba aktera pripremaju za novu fazu sukoba. Iran demonstrira tehničke kapacitete i odvraćanje, dok Netanyahu traži priliku da potvrdi političku snagu kroz vojnu akciju. Sve ovo stvara neizvjesnost: iako Iran ne pokazuje inicijalne samoubilačke namjere, sposobnost za ugrožavanje Izraela je očigledna, a pitanje je koje strateške ciljeve Izrael može postići bez značajne kontra-reakcije.
Ova situacija pokazuje da rat nije samo vojno pitanje; riječ je o političkoj dinamici u kojoj se lične ambicije i nacionalni interesi isprepliću. Uz Netanyahuovu upornost i iranski tehnički zamah, 2026. godina bi mogla donijeti novu fazu konfrontacije, a Bliski istok ponovno bi mogao biti epicentar globalne napetosti.
