Nekadašnji sarajevski građevinski gigant Hidrogradnja, koji se već godinama nalazi u stečajnom postupku, i dalje uspijeva ostvarivati značajne prihode i poslovati s pozitivnim finansijskim rezultatom. Uprkos činjenici da je kompanija odavno prestala s velikim građevinskim projektima po kojima je nekada bila prepoznatljiva širom regiona i svijeta, poslovanje nije potpuno zamrlo.
Prema dostupnim finansijskim podacima, kompanija je prošle godine ostvarila neto dobit od oko 1,6 miliona konvertibilnih maraka. To predstavlja rast u odnosu na godinu ranije, kada je zabilježena dobit od približno 1,3 miliona KM.
Istovremeno su rasli i ukupni prihodi kompanije. Na godišnjem nivou povećani su sa 10,1 milion KM na oko 10,7 miliona KM. Iako se radi o daleko manjim iznosima u odnosu na period kada je Hidrogradnja bila jedan od vodećih građevinskih izvođača u regionu, ovi rezultati pokazuju da firma i dalje uspijeva održati određeni nivo poslovne aktivnosti.
Prihodi iz kamenoloma i proizvodnih pogona
Za razliku od ranijih decenija kada je kompanija realizirala velike infrastrukturne projekte u zemlji i inostranstvu, današnji prihodi Hidrogradnje dolaze iz potpuno drugačijih izvora.
Kompanija više ne izvodi velike građevinske radove, a glavninu prihoda ostvaruje kroz eksploataciju dva kamenoloma te rad pogona Sigma i Briješće. Upravo ovi segmenti poslovanja omogućavaju firmi da i u stečaju održava stabilan priliv sredstava.
Trenutno u kompaniji radi oko stotinu zaposlenih, što je tek mali dio nekadašnje radne snage koja je u najboljim godinama brojala hiljade radnika.
Godinama traju pokušaji prodaje
Istovremeno, već godinama traju pokušaji prodaje kompletnog preduzeća. U okviru stečajnog plana određena je početna cijena za učešće u licitaciji za kupovinu Hidrogradnje u iznosu od 88 miliona konvertibilnih maraka.
Međutim, uprkos interesovanju pojedinih investitora tokom proteklih godina, konačna prodaja još nije realizovana.
Teško stanje u trenutku otvaranja stečaja
Podsjećanja radi, Hidrogradnja je u stečaj otišla 2016. godine zbog teške finansijske situacije i dugogodišnje nesolventnosti. U tom trenutku kompanija se suočavala s dramatičnim problemima.
Radnicima je bilo dugovano čak 36 plata, gotovo sve proizvodne linije bile su ugašene, veliki broj koncesija je izgubljen, a ključni proizvodni kapaciteti nisu bili u funkciji četiri do pet godina. Uz to, firma je u međuvremenu izgubila gotovo sva tržišta na kojima je nekada radila.
Smanjena dugovanja i djelimična obnova kapaciteta
Prema ranijim informacijama koje je iznosio stečajni upravnik Zijad Fazlagić, prijavljena potraživanja na prvom ročištu u stečajnom postupku iznosila su oko 215 miliona KM.
Nakon detaljne analize i priznavanja potraživanja, taj iznos je smanjen na približno 120 miliona KM. Daljim pregovorima i aktivnostima dio obaveza dodatno je smanjen, pa su dugovanja iz općeg isplatnog reda svedena na oko 88 miliona KM.
U međuvremenu je iz tekućeg poslovanja uspjelo biti obnovljeno i nekoliko proizvodnih kapaciteta. Izvršeni su remonti određenih postrojenja, a dio proizvodnje je ponovo pokrenut, što je omogućilo firmi da nastavi poslovati i ostvarivati prihode.
Iako je cjelokupna imovina kompanije i dalje opterećena hipotekama, pojedini zdravi segmenti poslovanja pokazuju da nekadašnji građevinski gigant još uvijek nije potpuno nestao s privredne scene.
