Kako se BiH ponovo našla u centru političke trgovine između Washingtona, Banje Luke i Sarajeva

Sve intenzivnije političke poruke koje dolaze iz Republike Srpske o potrebi poništavanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta otvaraju novo poglavlje u ionako složenim odnosima unutar Bosne i Hercegovine, ali i u njenim vezama sa međunarodnim centrima moći.

Na površini se vodi pravna i institucionalna debata, ali u pozadini se sve više prepoznaje politička borba za kontrolu ključnih procesa – od pravosuđa do energetskih projekata.

U fokusu najnovijih poruka iz Banje Luke ponovo se našao pravni okvir koji je od 2023. godine značajno izmijenjen Schmidtovim intervencijama, posebno u dijelu Krivičnog zakona BiH kojim je nepoštivanje odluka visokog predstavnika definisano kao krivično djelo. Upravo ta odredba postala je centralna tačka političkog i pravnog sudara, naročito nakon što je na njenom temelju pravosnažno osuđen Milorad Dodik.

U SNSD-u, prema javnim i sve glasnijim stavovima, insistiranje na ukidanju ili redefinisanju Schmidtovih odluka predstavlja politički prioritet, uz tvrdnju da su one narušile ustavni balans u BiH. Međutim, politički izvori ukazuju da se iza tog zahtjeva ne krije samo pravna argumentacija, već i širi pokušaj redefinisanja odnosa snaga u zemlji kroz međunarodne kanale.

Posebnu dimenziju cijeloj priči daje intenziviranje lobističkih aktivnosti prema Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se, prema dostupnim informacijama, nastoji dodatno ojačati pozicija Republike Srpske u američkim političkim krugovima. Cilj takvih aktivnosti, kako se navodi, nije samo politička promocija, već i kreiranje pregovaračkog kapitala koji bi se mogao koristiti u unutrašnjim procesima u BiH.

U tom kontekstu, pažnju privlači i boravak članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović u SAD-u, gdje se vodi niz sastanaka sa različitim akterima. Iako se formalno radi o predstavljanju institucije države BiH, interpretacije iz političkog Sarajeva ukazuju na fokus na entitetske i stranačke prioritete, posebno u vezi s energetskim projektima i zakonodavnim blokadama.

Jedna od ključnih tačaka u toj mreži interesa jeste projekat Južne gasne interkonekcije, koji ima strateški značaj ne samo za Bosnu i Hercegovinu, nego i za širu regionalnu energetsku arhitekturu. Iako se projekat fizički dominantno odnosi na Federaciju BiH, njegova realizacija zavisi od odluka državnih institucija u kojima SNSD ima kapacitet blokade ili uslovljavanja.

Upravo tu, prema političkim analizama, nastaje prostor za potencijalnu „trgovinu uticajem“, u kojoj bi podrška određenim energetskim sporazumima mogla biti povezana sa zahtjevima za preispitivanje odluka visokog predstavnika. Takva dinamika, ukoliko bi se institucionalizovala, značila bi dodatno uvlačenje međunarodnih i unutrašnjih političkih procesa u jedan složen sistem međusobnih ustupaka.

Posebno osjetljivo pitanje ostaje državna imovina, koja već decenijama predstavlja jednu od najvećih pravnih i političkih tačaka prijepora u BiH. Odluke visokih predstavnika, uključujući i Schmidtove intervencije, bile su usmjerene na sprečavanje jednostranog raspolaganja tom imovinom, dok politički predstavnici iz RS-a te odluke smatraju ograničavajućim i neprihvatljivim.

Ukoliko bi u budućnosti došlo do eventualnog ukidanja ili izmjene tih odluka, pravni eksperti upozoravaju da bi to otvorilo niz kompleksnih pitanja – od mogućih zahtjeva za obnovu postupaka do različitih interpretacija krivičnog prava. Ipak, čak i u tom scenariju, malo je vjerovatno da bi ranije donesene presude bile automatski poništene, ali bi se otvorio prostor za nove pravne sporove i političke interpretacije.

Istovremeno, međunarodni akteri, posebno Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, i dalje naglašavaju potrebu očuvanja institucionalne stabilnosti BiH i poštivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Međutim, sve je jasnije da se paralelno odvija i borba za redefinisanje uloge OHR-a i obima ovlasti visokog predstavnika u budućnosti.

U toj složenoj mreži odnosa, Bosna i Hercegovina ostaje prostor u kojem se prepliću lokalni politički interesi, međunarodne strategije i energetski projekti od regionalnog značaja. Svaki od tih elemenata pojedinačno ima svoju logiku, ali zajedno stvaraju sliku političkog sistema u kojem se odluke ne donose samo u institucijama, već i kroz diplomatske i lobističke kanale izvan zemlje.

Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste činjenica da ne postoji minimalni politički konsenzus unutar BiH o ključnim pitanjima – od državne imovine do uloge visokog predstavnika. U takvim okolnostima, svaki pokušaj redefinisanja postojećeg poretka neminovno se pretvara u novu političku krizu, čije se posljedice teško mogu predvidjeti.

Zbog toga analitičari upozoravaju da će naredni period biti ključan za određivanje smjera u kojem će se razvijati politički odnosi u BiH – da li prema jačanju institucionalnog okvira ili prema daljoj fragmentaciji odlučivanja kroz političke pritiske i međunarodne pregovore iza zatvorenih vrata.