Američke su vlasti jučer zamrznule imovinu bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića Osmice, ratnog tjelohranitelja i saradnika rahmetli Alije Izetbegovića, pod optužbama za navodne zloupotrebe funkcije u političku korist.
Da su ovo Amerikanci uradili nekoliko godina ranije, to bi, zasigurno bio težak udarac ne samo za Mehmedagića nego i za cijelu političku scenu u Bosni i Hercegovini, pa i samu Stranku demokratske akcije sa kojom ga se povezuje.
Snažan instrument
Američke sankcije su već dugo vremena bile snažan instrument za realizaciju američkih političkih interesa u BiH i na cijelom Zapadnom Balkanu. Na crne liste su stavljani pravi ratni zločinci i oni koji su ih skrivali te radikalni tvrdolinijaški političari koji su bili istinska prijetnja miru u Bosni i Hercegegovini i regiji. Stavljanje na crnu listu, faktički, značilo je kraj ozbiljne političke karijere, a vrlo vjerovatno i sudski proces.
Međutim, u posljednje vrijeme, lokalna američka politika u Bosni i Hercegovini se stubokom promijenila pa je time značajno narušen, ako ne i potpuno degradiran, utjecaj sankcija koje donosi State department ili američko ministarstvo finansija.
Onog trenutka kada su američki zvaničnici, funkcineri State departmenta ili ambasadori počeli da se redovno sastaju, sarađuju i podržavaju osobe sa svoje crne liste ta je mjera apsolutno izgubila pravi značaj u bh. poliitčkim okvirima.
Primjerice, Milorad Dodik, predsjednik RS već je godinama pod teškim sankcijama SAD, mnogo snažnijim nego je to Mehmedagić. Dodik nikada ne propušta priliku da provocira SAD i njihove interese, psuje ambasadorima, verbalno ih vrijeđa, napada, direktno podržava Rusiju i Vladimira Putina, ali to nije spriječilo američku amabasadu i vlasti da podrže formiranje vlasti u kojoj je on ključni faktor.
Štaviše, američka je ambasada ključni sponzor formiranja Vijeća ministara BiH po Dodikovim željama. Ni američki zvaničnici ga ne zaobilaze niti imaju problem da Dodik plaća lobiste u SAD i šalje svoje emisare u Vašington.
Veliko pitanje
Postavlja se veliko pitanje da li je uopće crna lista donijela ikakvu političku štetu Dodiku, ili mu je samo učvrstila poziciju kao tvrdog srpskog političkog lidera koji se ne boji ni svjetske velesile?
Šta znače uopće sankcije SAD Marinku Čavari koji je samo nekoliko sedmica nakon što je sankcioniran, također, uz podršku SAD, imenovan na rukovodeću poziciju u državnom parlamentu?
Kako su to sankcije naštetile Mirsadu Kukiću i njegovoj stranci koja je postala integralni dio koalicije koja pokušava formirati vlast koju američka ambasada javno hvali i podržava?
Nažalost, ovakav razvoj situacije nije dobar za Bosni i Hercegovinu i za stabilnost cijele regije.
Snažan i konstruktivan utjecaj SAD na ovaj dio Evrope je od vitalnog značaja za mir i napredak. To je posebno važno za Bošnjake i BiH. Sankcije su bile važan instrument, ali očito nesnalaženje nove administracije i pojedinih karijernih diplomata željnih kratkoročnih uspjeha doveli su toga da su sami srozali svoj utjecaj i značaj mjera.
Nije održiva situacija u kojoj su sankcije samo mrtvo slovo na papiru kada su u pitanju SNSD i HDZ, a kada su u pitanju bošnjačke stranke onda one trebaju krojiti političku kapu.
Obrazloženja kontraverzna
Tim prije što su obrazloženja za sankcije postala pomalo kontraverzna i teško dokaziva. Primjerice, bivši šef obavještajne službe se sumjniči da je navodno koristio mogućnost prisluškivanja, a aktuelni premijer FBiH Fadil Novalić je ranije optužen što je penzionerima poslao pismo pred izbore, navodno, zloupotrijebivši njihove adrese. Ako uporedite te optužbe sa primjerice, onime što radi Dodik, recimo raspisuje referendum o rušenju pravosuđa ili najavljuje secesiju i rušenje Dejtonskog sporazuma, onda se otvaraju mnoga pitanja.
Usto, slučaj Mehmedagića je poseban, jer se radi o osobi sa kojom su američke vlasti godinama usko surađivale. Mehmedagiću su u goste dolazili čelnici Centralne obavještajne agencije (CIA) u Sarajevo, dobijao je priznanja, posebno sa doprinos u borbi protiv terorizma. Uloga OSA u munjevitom lociranju i hapšenju Mirsada Kandića, visokog člana ISIL-a u Sarajevu i izručenje SAD je jedan od najvećih uspjeha u borbi protiv ove terorističke organizacije, a u čemu je upravo Mehmedagić imao ključnu ulogu.
Sankcije Mehmedagiću će, sudeći po svemu, mnogo više štete nanijeti lokalnoj američkoj politici i utjecaju nego samom Mehmedagiću ili stranci sa kojom ga se povezuje.