Kako je Nova Željezara Zenica od “preporoda” došla na rub gašenja u svega nekoliko mjeseci
Sudbina Nove željezare Zenica posljednjih sedmica postala je jedno od ključnih ekonomskih i socijalnih pitanja u Bosni i Hercegovini. Dok radnici izlaze na proteste i upozoravaju na gubitak radnih mjesta, iza kulisa se odvija kompleksan proces finansijskih i vlasničkih poteza koji izazivaju ozbiljne sumnje i otvaraju brojna pitanja.
Brzi preokret: od investicionih obećanja do stečaja
Kada su novi vlasnici preuzeli željezaru, javnosti je predstavljena ambiciozna vizija — modernizacija proizvodnje, stabilizacija poslovanja i očuvanje radnih mjesta. Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije, retorika se dramatično promijenila. Umjesto ulaganja i razvoja, sve češće se govori o obustavi proizvodnje i pokretanju stečajnog postupka.
Takav nagli zaokret izazvao je sumnje među radnicima, sindikatima i dijelom javnosti: kako je moguće da projekat koji je nedavno predstavljen kao održiv i perspektivan tako brzo postane neodrživ?
Finansijske transakcije pod lupom
Prema informacijama koje cirkulišu u poslovnim krugovima, od trenutka preuzimanja željezare realizovan je značajan obim finansijskih transakcija između kompanije i povezanih subjekata, uključujući firmu Pavgord. Procjene govore o iznosima koji prelaze 150 miliona KM.
Priroda tih transakcija nije javno detaljno objašnjena — nije jasno da li je riječ o kreditima, međusobnim potraživanjima ili drugim finansijskim aranžmanima. Upravo taj nedostatak transparentnosti dodatno produbljuje sumnje da bi dio kapitala mogao biti izvučen iz sistema prije eventualnog stečaja.
Istovremeno, postoje tvrdnje o izmještanju gotovih proizvoda iz kruga fabrike, što dodatno pojačava zabrinutost radnika i sindikata.
Sporne cesije i povezana društva
Posebnu pažnju izaziva navodna cesija potraživanja između povezanih firmi, uključujući kompaniju Ferrum iz Zvornika. Riječ je o firmi čiji su javno dostupni finansijski pokazatelji relativno skromni u poređenju s vrijednostima koje se spominju u kontekstu željezare.
U poslovnoj praksi, cesija potraživanja je legitiman instrument. Međutim, u situacijama kada se koristi između povezanih subjekata neposredno prije stečaja, često se postavlja pitanje — da li je riječ o zakonitom restrukturiranju ili o preusmjeravanju vrijednosti unutar iste poslovne mreže.
Upravo takve okolnosti obično postaju predmet detaljnih analiza u stečajnim postupcima.
Teret odgovornosti i politička dimenzija
Iako Vlada Federacije BiH ima manjinski udio u vlasništvu, fokus javnosti sve više se prebacuje na institucije, od kojih se očekuje da pronađu rješenje za krizu. S druge strane, vlasnici kompanije ukazuju na nedostatak institucionalne podrške.
Ovakva dinamika otvara šire pitanje odgovornosti — koliko je realno očekivati da država sanira posljedice poslovnih odluka u kompaniji nad kojom nema upravljačku kontrolu?
Istovremeno, politička dimenzija dodatno komplikuje situaciju. Povezanost pojedinih aktera s političkim strukturama, kao i raniji pokušaji uvođenja zaštitnih carina na uvoz čelika, podstiču spekulacije o mogućim strateškim interesima koji nadilaze samu proizvodnju.
Širi ekonomski efekti
Gašenje željezare ne bi bilo izolovan događaj. Posljedice bi se prelile na niz sektora:
željeznički transport, koji je značajno vezan za industriju čelika
rudarski sektor i dobavljače sirovina
energetiku i prateće industrije
mrežu malih i srednjih preduzeća
Procjene govore da bi direktno i indirektno moglo biti pogođeno više hiljada radnih mjesta, što ovaj slučaj čini sistemskim ekonomskim problemom.
Model “asset strippinga” kao potencijalni scenario
Ekonomski analitičari često u sličnim situacijama ukazuju na model poznat kao “asset stripping” — proces u kojem se najvredniji dijelovi kompanije (imovina, ugovori, potraživanja) izdvajaju i prebacuju na povezana društva, dok osnovna firma ostaje opterećena dugovima i na kraju završava u stečaju.
Važno je naglasiti da takve aktivnosti nisu nužno nezakonite, ali se nalaze na granici agresivnog poslovanja i zahtijevaju pažljivu institucionalnu provjeru.
Privatizacijsko nasljeđe
Današnja situacija u velikoj mjeri je rezultat dugogodišnjih procesa privatizacije i restrukturiranja. Tokom protekle dvije decenije država je postepeno gubila vlasnički udio i upravljački uticaj u željezari, što je dovelo do trenutne pozicije u kojoj nema ključnu kontrolu, ali snosi politički i socijalni pritisak.
Ključno pitanje: šta je krajnji cilj?
U središtu cijele priče ostaje jedno pitanje — da li je cilj bio dugoročno oživljavanje industrije ili kratkoročno finansijsko iskorištavanje postojećih resursa?
Odgovor na to pitanje vjerovatno će dati tek eventualne istrage i sudski postupci. Do tada, radnici ostaju u neizvjesnosti, a jedna od najvažnijih industrijskih kompanija u zemlji nalazi se na ivici gašenja.
