U zemlji u kojoj se djeca liječe SMS-ovima, a penzioneri traže akcije na ulje i brašno, postoje ljudi kojima se pare doslovno štampaju iz prirodnih ljepota.
Najbolji primjer tog bestidnog, neljudskog, kriminalnog aparata je ono što se godinama dešava na slapovima Kravice, gdje je priroda postala privatni biznis nekoliko lokalnih kabadahija iz redova HDZ-a Ljubuški.
Na vrhu tog kriminalnog lanca sjedi Nikica Vučić, direktor JP Parkovi d.o.o. Ljubuški — čovjek koji iz budžeta javnog poduzeća troši 63.000 KM na gorivo i još 60.000 KM na “volontere”. Zamislite — volontere. Ljude koji bi, po definiciji, trebali raditi besplatno iz ljubavi prema prirodi, Vučić plaća iz kase javnog preduzeća. Naravno, u pitanju nisu volonteri nego mladi stranački podanici koji će mahati zastavicama kada treba, lajkovati kad se narede objave, i u slučaju frke — doći autobusima da galame protiv onih koji se usude prozvati gazde.
Ali prava perverzija dolazi tek nakon toga. Vučić je, koristeći kriminalni sistem koji decenijama drži Ljubuški u šaci, sebi sredio nekretninu od 200.000 KM na Humcu — za keš. Da apsurd bude veći, cijeli teren su mu potpuno besplatno očistili i poravnali strojevi SGD Grizelj, firme koja izvršava naloge moćnika Vedrana Markotića, Tonija Kraljevića, Mladena Bebeka i samog Vučića. Sve pod okriljem “uređenja” prirodnog dobra. A u suštini — devastacija radi ličnih interesa.
I dok obični ljudi piju kiselu vodu umjesto pive, a radnici parkova krče staze za minimalac, ova ekipa je od Kravica napravila privatni bankomat. Prihodi od ulaznica, parkinga, vlakića, vaučera i online rezervacija godišnje premašuju 5 miliona KM. A gdje završava taj novac? Ne u Ljubuškom, ne u javnim projektima, ne u prirodi — nego u džepovima ove četvorke.
Gradonačelnik Vedran Markotić, šef HDZ-a Toni Kraljević, bivši direktor Turističke zajednice i sadašnji ministar MUP-a Mladen Bebek, te gazda Nikica Vučić — zajedno drže ključ svih kasa, tendera, zapošljavanja i građevinskih dozvola. Posebno važnu ulogu u cijeloj priči ima Bebek. Njegov posao je jednostavan: štiti kriminal na Kravicama, interveniše kada neko od novinara, građana ili političkih protivnika počne kopati po papirima i reaguje munjevito kad treba zataškati aferu.
Jer ako je Vučić za keš kupio zemljište od 200.000 KM, postavlja se ključno pitanje: kakvu tek imovinu imaju Markotić, Bebek i Kraljević? Oni koji ih poznaju kažu da su vile, zemljišta i stanovi formalno prebačeni na rodbinu, kumove i fiktivne firme. Zna se ko je gazda, zna se ko potpisuje račune, a sve pod parolom “ovo je naše i ovako će biti dok smo živi”.
Ovo nije običan kriminal. Ovo je organizirana, planska i višegodišnja pljačka prirodnog bogatstva jednog naroda. Ovo je okupacija javnog dobra od strane političke mafije. Dok se običan narod zabavlja prepucavanjima političara po televizijama, Ljubuški je postao grad pod punom HDZ-ovom kontrolom — gdje kriminalci odlučuju o svemu, a priroda se pretvara u privatnu kasu.
A Kravice? One su postale simbol te lopovske filozofije. Slapovi koji su nekad bili ponos Hercegovine, danas su kulisa za kriminal, pranje novca i uhljebljavanje stranačkih poslušnika.
Vrijeme je da neko ovu temu izvuče na svjetlo dana. Da se postavi pitanje: dokle će više? Koliko još treba da oduzmu prije nego se neko pobuni? Kad ti uzmu slapove, rijeke i šume — na red dolazi tvoje dvorište.
A kad nestane prirode i dostojanstva, ostaće samo Vučićeve i Markotićeve vile sa bazenima — i narod koji nijemo šuti.
