U zemlji u kojoj se pravna pravila krše tiho, uporno i bez posljedica, tri subjekta su otišla korak dalje – odlučili su da za njih Zakon o javnim nabavkama BiH jednostavno ne postoji. Iako su obavezni po zakonu, Lječilište Reumal Fojnica, Ceste d.d. Mostar i Hidroelektroenergetski sistem Gornja Drina d.o.o. Foča bez ikakve pravne osnove same su sebe izuzele iz zakonskog okvira, čime su otvorili Pandorinu kutiju – legalizaciju institucionalne samovolje i besprizorne potrošnje javnog novca.
Reumal: Brisanje iz sistema kao recept za netransparentnu potrošnju
Priča počinje 2015. godine, kada je Lječilište Reumal, koje je u stopostotnom vlasništvu Općine Fojnica i koje se finansira iz javnih sredstava, izbrisano iz sistema javnih nabavki. Uprkos činjenici da ispunjava sve zakonske kriterije za ugovorni organ, ustanova je godinama nastavila s praksom nabavki bez ikakvih tendera i nadzora. Tokom samo jedne godine, prema izvještaju revizije, Reumal je proveo nabavke vrijedne više od 2,4 miliona KM mimo zakona.
Pokušaji vraćanja Reumala u zakonski okvir doživjeli su poniženje u aprilu 2025. kada je Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara odlučilo da se ova ustanova ponovo briše iz sistema. Ova odluka, koju Agencija za javne nabavke smatra pravno neutemeljenom, otvorila je prostor da se javni novac i dalje troši mimo ikakve kontrole.
Ceste Mostar: "Sami sebi zakon"
Ceste d.d. Mostar, društvo u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, otišlo je još dalje. Donijeli su izmjene vlastitog Statuta i jednostavno zaključili – zakon više ne važi. U 2023. godini su, na osnovu tog samoproglašenog izuzeća, potrošili više od šest miliona maraka na nabavke bez ijednog javnog tendera.
Ignorisanjem zakona nije stalo samo na internim dokumentima. Kada ih je Agencija upozorila da su i dalje ugovorni organ po zakonu, jednostavno su to odbacili. Pokrenuti su prekršajni postupci i podnesene krivične prijave, ali je Tužilaštvo HNK odlučilo da nema elemenata krivičnog djela jer – vjerovali ili ne – “Statut je usklađen s procedurom donošenja”.
Drugim riječima, neko je odlučio da će ga zakon ne obavezivati, formalizovao to vlastitim dokumentom, i pravosudni sistem je to prihvatio kao legitimno. Ignorisana je osnovna činjenica: nijedan statut ne može derogirati državni zakon.
HES Gornja Drina: Dodik i Vučić grade mimo zakona
Treći primjer je Hidroelektroenergetski sistem Gornja Drina iz Foče, firma koju su zajednički osnovale Elektroprivreda Republike Srpske i Elektroprivreda Srbije. Zvanično su registrovani u sistemu javnih nabavki, ali od 2021. više ne sprovode nijednu vidljivu javnu nabavku. Umjesto toga, pokušavaju ishodovati mišljenje Agencije da nisu ugovorni organ – iako po zakonu jesu.
Posebno je sporno što su i tendere za gradnju hidroelektrane Buk Bijela pokušali provesti bez poštivanja Zakona o javnim nabavkama, dok se istovremeno vode međunarodni sporovi pred UNESCO-om i Ustavnim sudom BiH.
Pandorina kutija bez dna
Ova tri slučaja su samo simptom dublje, sistemske bolesti – institucionalizovanog bezakonja. Zakon o javnim nabavkama donesen je 2014. godine s ciljem da uvede red u trošenje javnih sredstava. Već naredne godine je prvi subjekt, Reumal, odlučio da za njih zakon ne važi. Od tada se broj "izuzetih" povećava, a praksa samovolje i pravnog nasilja prijeti da potpuno razori i ono malo institucionalne kontrole nad trošenjem novca građana.
Ako ovakvo ponašanje ostane nekažnjeno, BiH ulazi u zonu u kojoj zakoni vrijede samo za male i nemoćne, dok se javne institucije, firme i politički favoriti sami oslobađaju obaveza. Revizorski izvještaji već godinama bilježe milione maraka potrošenih mimo zakona, ali odgovora – nema.
Ko štiti bezakonje?
Posebno zabrinjavajuća je uloga tužilaštava, koja ili ne vide problem, ili ga aktivno guraju pod tepih. Pravosuđe se ponaša kao produžena ruka politike i štiti one koji iz sistema uzimaju, a sistem ruše.
Agencija za javne nabavke pokušava reagovati, ali njihove odluke ruše niže pravosudne instance. Postavlja se pitanje: ako država ne može zaštititi vlastite zakone, čemu zakon uopće?
Priča o Reumalu, Cestama i HES-u nije samo tehničko pravno pitanje – to je ogledalo urušavanja vladavine prava u BiH. Kad institucije odluče da zakon za njih ne važi, a niko ih ne sankcioniše, onda to nije samo problem pravne države – to je direktan udar na džep svakog građanina.
I dok milioni nestaju kroz netransparentne tendere i fiktivne javne nabavke, građani plaćaju poreze da bi finansirali bezakonje. Ako ovo ostane bez posljedica, poruka je jasna: u BiH se ne isplati poštovati zakon – isplati se zaobići ga.
Jer ovdje nije pitanje hoće li se još neko izuzeti iz zakona, već – ko je sljedeći?
