Od raspada SFRJ, Bošnjaci su tretirani kao konfesionalna skupina, koja ne samo da se mora nadzirati, već se sustavno podvrgava pokušajima da se suzbije svaki trag autonomne političke volje.
Iako se BiH formalno priznaje kao država s jednakim pravima svih njenih naroda, stvarnost je daleko od toga. Najveći dio međunarodne zajednice, osobito Zapad, tretira Bosnu i Hercegovinu kao eksperiment u kojem je bošnjački narod prevelik faktor da bi se moglo govoriti o istinskoj demokratiji.
Ova ideologija, koja je duboko ukorijenjena u odnosima međunarodnih moćnika prema BiH, postala je posebno evidentna kroz djelovanje visokog predstavnika Christiana Schmidta. Ovaj ljubitelj nacističkih pilota, kako su ga mnogi s pravom okarakterisali, ne skriva svoj stav prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. Schmidt se ni u jednom trenutku nije ustručavao jasno staviti do znanja da njegov mandat nije osiguranje pravde, ravnopravnosti i funkcionalnosti države, već naprotiv – održavanje statusa quo u kojem se prava Bošnjaka svode na puko konfesionalno preživljavanje.
Zapad je uvijek igrao dvostruku igru prema Bosni i Hercegovini. S jedne strane, propagiraju vrijednosti demokratije, ljudskih prava i vladavine zakona, a s druge strane sustavno podržavaju politiku podjela, destabilizacije i oduzimanja prava jednom narodu da bude ravnopravan na vlastitoj zemlji. Kada su 2020. i 2022. godine započeli Schmidtovu odbranu, mnogi su se pitali kakav će to čovjek donijeti rješenje za ovu ranjivu državu. Opravdanje njegovih kontroverznih stavova i povlađivanje retrogradnim političkim snagama, koje otvoreno negiraju genocid, vrijeđaju žrtve i slave ratne zločince, samo je još jedna potvrda da Zapad nema stvarnu namjeru osigurati dugoročnu stabilnost i prosperitet BiH.
Kako su Zapad i Amerika prodali Bosnu i Hercegovinu agresorima
Schmidt se nalazi u poziciji apsolutne moći. Sa svojim bonskim ovlastima, on može jednostavno izbrisati svaku prijetnju po jedinstvo države. No, ne treba se zavaravati. Njegova šutnja, a nerijetko i direktna podrška nacionalističkim agendama, pokazuje da ovaj čovjek nije ni iskren ni dobronamjeran prema BiH, posebno prema Bošnjacima. Schmidt otvoreno pokazuje da mu je cilj održati stanje nesigurnosti i političke podjele, gdje se prava većine sustavno guše, a manjina privilegira političkim ustupcima. Dok Dodik i njemu slični slobodno govore o secesiji, Schmidt mirno gleda sa strane, povremeno upućujući prazne fraze o potrebi dijaloga i kompromisa.
Koliko je samo paradoksalno kada Schmidt, koji sebe vidi kao medijatora, zapravo postaje saučesnik u razbijanju Bosne i Hercegovine. U svojoj kampanji “neutralnosti” on zapravo štiti one sile koje rade na disoluciji države, dok Bošnjake, koji su najveće žrtve rata i agresije, tretira kao remetilački faktor.
Oduzimanje prava na normalnu, funkcionalnu i jedinstvenu državu nije slučajnost. To je dugoročni plan koji su određeni međunarodni krugovi pokrenuli još početkom rata, a koji se sada manifestira kroz Schmidta i njemu slične. Oni znaju da je BiH previše složena i podijeljena da bi mogla postati pravi bastion demokratije, ali su svjesni i toga da Bošnjaci, kao najbrojniji narod, imaju najveći kapacitet za održavanje jedinstvene države. I tu leži problem. Suviše je jednog naroda da bi se moglo pričati o stvarnoj demokratiji, jer u očima Zapada, stabilna i jaka BiH podrazumijevala bi da Bošnjaci imaju ključnu ulogu u njenom oblikovanju.
Naša borba je daleko od završene, a Murphy-ev mandat će ostati upamćen kao mračna tačka u historiji BiH
Taj strah je duboko usađen u politiku prema BiH. Sve dok Bošnjaci ostaju brojčano nadmoćni, sve dok predstavljaju okosnicu političke stabilnosti i državotvornosti, Zapad će raditi na njihovom suzbijanju. Ne kroz otvorene napade, već kroz perfidne političke manevre, poput Schmidtovih “tehničkih intervencija” koje se neprestano kreću prema daljnjoj eroziji suvereniteta i političkih prava Bošnjaka.
Međutim, krajnji cilj ove politike je očigledan: održavanje trajnog konflikta unutar države, gdje će se Bošnjaci, Hrvati i Srbi boriti za mrvice, dok Schmidt i međunarodni igrači kontroliraju pravu igru iz sjene. Ovakva BiH nikada neće biti suverena ni funkcionalna, jer to nije u interesu Zapada. Umjesto toga, Schmidt i njegovi mentori osiguravaju da BiH ostane eksperiment u kontrolisanom haosu, gdje će se etničke podjele održavati dok god to odgovara globalnim interesima.
Naša jedina nada je da se dijelovi našeg naroda konačno otrijezne i shvate pravu igru koja se odvija pred našim očima. Schmidt nije tu da spasi BiH, već da je drži u političkoj limbu. Ali, vrijeme istine neminovno dolazi. Tek kad odbacimo iluzije o dobronamjernosti međunarodnih aktera, možemo krenuti prema stvarnoj borbi za slobodnu, suverenu i funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu.
