Geopolitička važnost Balkana postala je značajnija nakon ruske invazije na Ukrajinu. Ovaj dio Evrope je geostrateški izuzetno važan jer predstavlja prirodni most između Zapada i Istoka, ali i srednjeg dijela kontinenta.
Balkan je prostor u kojem se susreću utjecaji različitih civilizacija, kultura i religija, te je zbog toga često nazivan "mikrokosmosom svijeta".
Nakon što je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, Balkan se ponovo našao u središtu pažnje zbog mogućnosti da bi se u ovom dijelu Evrope mogao dogoditi sličan scenarij. U tom smislu, ova regija predstavlja svojevrsnu geopolitičku raskrsnicu koja može presuditi civilizacijsku postavku svijeta u nadolazećim vremenima multipolarnosti.
Nevješti potezi diplomatskog kora
Zbog nevještih poteza njegovog diplomatskog kora, Zapad sve više gubi popularnost u očima javnosti na Balkanu. Uzrokovano arogantnim pristupom i nedovoljnim poznavanjem socio-ekonomskih, političkih, kulturoloških i ostalih dinamika koje ovaj prostor karakteriziraju, diplomate koje djeluju u regiji su trasirali put jačanju pro-ruskih aktera.
To se najočitije vidi u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori gdje pro-ruski akteri nikada nisu bili do ove mjere jaki i bitni. Umjesto da se pristupi Balkanu na način da se razumije i poštuje njegova složenost, Zapad sve češće svojim nespretnim potezima i politikama izaziva kontraproduktivne reakcije.
U svjetlu nezadovoljstva koji su izazvali nedavni potezi zapadnih diplomata, društva na Balkanu više nisu a priori pro-zapadna kao nekoć. Sve više političara, barem retorički, se okreće prema Istoku, posebno prema Rusiji i Kini, koje na sreću još uvijek ne nude adekvatnu alternativu. To se naročito ogleda u BiH gdje je jedan dio pro-bosanskog političkog spektra počeo retorički koketirati sa geopolitičkim alternativama. Nedavna izjava Harisa Zahiragića iz SDA u emisiji kod Senada Hadžifejzovića je u tom smislu doista indikativna. Također, prvi put u historiji među Bošnjacima se zarojio pro-ruski i anti-zapadni sentiment. Iako nije većinski glas, pojava sama po sebi je odveć trebala zabrinuti zapadne diplomate u regiji.
Nedorasle makroperspektive
Iako često regiju posmatraju iz vlastite nedorasle makroperspektive, u velikom dijelu Balkana počeli su, još uvijek ne do te mjere vidljivi, talasi nezadovoljstva koji prijete da se jednog dana ozbiljnije reflektuju na političkoj sceni, što bi po sebi moglo izazvati ogromne geopolitičke potrese ne samo u užem susjedstvu, već i globalno.
Ukratko, potencijalna geopolitička preorijentacija Balkana bi zbog njegove geografske važnosti mogla presuditi u globalnoj geopolitičkoj utakmici. Ukoliko bi se nešto slično dogodilo, tada bi Zapad prepustio veći dio evropskog kontinenta Rusiji. To bi Moskvi obezbijedilo neprekidan geografski pojas anti-zapadnjaštva od Kine do Beča. Naročito ukoliko se u obzir uzme da je upravo Balkan taj koji pomenuti pojas geografski dijeli. Upravo se ovaj poluotok nalazi između dvije prividno ‘neutralne’ zemlje poput
Turske i Mađarske, koje nisu pokazale spremnost da se otvoreno odupru ruskom ekspanzionizmu. U tom slučaju bi se osigurao potrebni geografski most ‘Istočnom bloku’ koji mu u ovom trenutku nedostaje. Samim time bi naročito evropskim zemljama u pitanje bila dovedena linija komunikacije sa Azijom, čime bi se ozbiljno u pitanje dovela i njihova vojna hegemonija u Crnom moru. Ovakav slijed događaja bi svakako ohrabrio i Tursku da napusti politiku balansiranja i tješnje je gurnula u naručje Moskvi sa kojom bi sa lakoćom mogla izgurati SAD iz Crnog mora i podijeli ga kao u 18. vijeku. Bez prisustva u Crnom moru je upitno koliko kvalitetno SAD mogu nastaviti naoružavanje ukrajinskih trupa. Samim tim bi se ozbiljno u pitanje doveo i sam otpor ruskoj agresiji.
Srbija “sjedi na dvije stolice”
Srbija koja odavno “sjedi na dvije stolice” ne bi bila više geografski izolovana i postala bi vrlo lahko generator te potencijalne geopolitičke preorijentacije. To bi itekako pojačalo ruski faktor u regiji I moglo ozbiljno ugroziti zapadnu sigurnosnu arhitekturu. Zahiragić je također u svom gostovanju postavio hipotetičko pitanje zašto Bošnjaci ne bi saveznike tražili u Srbiji, s obzirom da su amandmani na Izborni zakon ozbiljno poremetili odnose sa Hrvatskom. Zbližavanje Srbiji bi znatno olakšalo politiku balansiranja koju Beograd nastoji da vodi. I vlast u Crnoj Gori bi se u tom slučaju svakako našla u jačem zagrljaju Beograda.
Iako mogućnost da dođe do preorijentacije u Prištini je nešto manja, svakako odmaže pritisak SAD-a da se prizna Zajednica srpskih opština. Pokušaji ‘balansiranja’ između Beograda i Prištine kod kosovskim Albancima stvara ogromnu anksioznost i nepovjerenje, što može u konačnici dovesti do pojave zagovornika alternativnih orijentacija.
Hipotetičke prijetnje
Sve navedeno svakako nije više od hipotetičke prijetnje koja visi nad glavama zapadnih diplomata. Mogućnost da se navedeno dogodi se trenutno čini malom. Međutim, nastavak nespretnog pristupa koji Zapad, a naročito SAD, ima u regiji iz dana u dan povećava prijetnju da se pomenuti scenarij ne odvije poput domino-efekta.
U tom slučaju je pitanje da li bi Zapad imao kapacitete za otvaranje novog fronta s obzirom da je kriza u Ukrajini daleko od konačnog razrješenja. Razvlačenje Zapada i na balkanski front bi svakako pogodovalo Pekingu u njegovoj namjeri za otvaranje Pacifičkog fronta. Time bi svijet definitivno ušao u eru globalnog sukoba. Preopasna igra mediokritetskih ‘specijalnih izaslanika’ na Balkanu prijeti da izazove globalnu kataklizmu, a možda i kraj ere zapadne globalne dominacije. Gubitkom Balkana, Zapad bi izgubio globalnu utakmicu.
