Obavezno je na vidljivom mjestu istaknuti obavještenje o videonadzoru i kontakt putem kojeg se mogu dobiti dodatne informacije o njegovom provođenju.
Zbog sve češćih krađa, provala i oštećenja imovine, sve veći broj građana u Bosni i Hercegovini odlučuje se na postavljanje videonadzora kako bi zaštitili svoje domove i imovinu. Međutim, postavljanje kamera nije prepušteno isključivo volji vlasnika nekretnine, već podliježe jasno propisanim pravilima čiji je cilj zaštita privatnosti drugih građana.
Nadležne institucije godinama zaprimaju pritužbe građana koji tvrde da kamere njihovih komšija snimaju dijelove njihove privatne imovine, dvorišta ili ulaze u kuće. Takva praksa nije dozvoljena. Niko nema pravo snimati komšije niti prostor koji pripada njihovoj privatnoj sferi života. Kršenje tuđe privatnosti nije samo nepristojno, već može predstavljati i kršenje Zakona o zaštiti ličnih podataka.
Posebna pravila važe i za stambene zgrade. Uvođenje videonadzora u zgradama kolektivnog stanovanja nije moguće bez odluke etažnih vlasnika. Takva odluka mora biti usvojena dvotrećinskom većinom i sadržavati pravila o obradi ličnih podataka prilikom provođenja videonadzora, uz puno poštivanje prava stanara na privatnost i zaštitu ličnog života.
Videonadzor u stambenim zgradama može obuhvatiti isključivo pristupe ulazima i izlazima iz zgrade, kao i zajedničke prostorije. Istovremeno, obavezno je na vidljivom mjestu postaviti obavještenje da je prostor pod videonadzorom, uz jasno istaknute kontakt-podatke putem kojih građani mogu dobiti dodatne informacije o načinu obrade i čuvanja snimaka.
Etažna zajednica koja želi zakonito uspostaviti sistem videonadzora radi zaštite zajedničke imovine dužna je ispuniti sve obaveze propisane Zakonom o zaštiti ličnih podataka.
S druge strane, pojedinac može postaviti kameru radi zaštite vlastite imovine samo ako je ona usmjerena isključivo na prostor koji mu pripada. U slučaju stanova to podrazumijeva, ukoliko je tehnički izvodljivo, snimanje vlastitih ulaznih vrata bez obuhvatanja zajedničkih hodnika i drugih dijelova zgrade.
Prostor ispred stambenih zgrada smatra se javno dostupnim mjestom koje mora biti dostupno svim stanarima i drugim osobama koje ga koriste ili se njime kreću. Građanima nije dozvoljeno kontinuirano praćenje i snimanje takvih prostora putem fiksnih kamera.
Obrada ličnih podataka putem videonadzora na javnim površinama, poput parkirališta i drugih otvorenih prostora, regulisana je posebnim propisima koji takva ovlaštenja daju nadležnim organima unutrašnjih poslova radi sprječavanja krivičnih djela i održavanja javnog reda i sigurnosti.
U praksi to znači da građani ne mogu samoinicijativno postavljati kamere koje će neprekidno snimati javne površine, bez obzira na razloge zbog kojih to žele učiniti. Nije dozvoljeno snimati vrata komšija, njihove automobile, dvorišta ili druge prostore koji zadiru u njihovu privatnost.
Videonadzor može biti efikasno sredstvo zaštite ljudi i imovine, ali samo ako se koristi u skladu sa zakonom. Prije postavljanja kamere potrebno je provjeriti šta smijete snimati, gdje je možete usmjeriti i koje obaveze imate prema drugim građanima, jer granica između zaštite vlastite sigurnosti i narušavanja tuđe privatnosti često je mnogo tanja nego što se na prvi pogled čini.
