U Bosni i Hercegovini, čini se, postoje dvije vrste heroja: oni koji su „kantonalno validni“ i oni koji su obični „papirski nepostojeći“.
Student četvrte godine Fakulteta političkih nauka iz Zenice upravo je saznao da je njegov otac poginuo za pogrešan kanton. Novi zakon o oslobađanju troškova studija jasno poručuje: ako nisi iz Kantona Sarajevo, tvoj otac je – statistički irelevantan.
– „Naši očevi i djedovi nisu se borili po kantonima, nego za Bosnu i Hercegovinu“, očajnički govori mladić, dok birokrati u klimatiziranim kancelarijama tapkaju po tastaturama, brojajući koliko je preostalo školarina za naplatiti „pogrešnim“ šehidima.
Da, radi se o 800 KM školarine. Ali ovo nije samo novac – ovo je performans poniženja, gdje država pokazuje kako se zahvalnost na herojstvu može urediti po kantonalnom „cjenovniku“. Svaki dinar uzet od djece šehida – kako je upozorio student – bit će haram. I da, „haram“ ovdje nije religijska floskula, već simbol moralnog bankrota vlasti.
Politika u BiH postala je igra „Ko je šehid vrijedan?“ – gdje kantonalni birokrati, sa svojim hitnim pečatima i sumnjivim diplomama, odlučuju o „herojskim kvotama“. Oni nisu samo neosjetljivi, već profesionalno kreativni: mogu izmisliti tabele, procedure i pravilnike koji legitimiziraju apsurd.
Dok zakonodavci glasaju, porodice šehida stoje u redovima, preuzimaju potvrde, dok im službenici s osmijehom kažu: „Izvinite, vaš otac nije šehid u našem kantonu, pa ni vi niste oslobođeni od plaćanja. Sledeći!“ Heroji koji su ginuli za državu sada su raspoređeni po administrativnim kartama, a mladi ljudi plaćaju cijenu političkog cirkusa.
Ako mislite da je ovo samo još jedan nespretni zakon – ne, ovo je dokaz da Bosna i Hercegovina ima apsolutni talenat za birokratski apsurd: kantoni određuju ko je vredi, ko ne, a političari se kunu u patriotizam dok brojke na računu rastu.
Ovaj slučaj iz Zenice nije izoliran. On je alarm: država koja dijeli heroje po kantonima, birokratizuje zahvalnost i naplaćuje obrazovanje, nije država u kojoj se poštuju temelji pravde. To je država apsurda, gdje se zakon kroji za pečat, a ljudskost ostaje na čekanju.
Tišina države, u ovom slučaju, govori više od bilo kakve riječi: država koja bi trebala poštovati heroje, svjesno marginalizira njihove porodice.
Ovo je država koja računa šehide „po kantonima“, umjesto da ih poštuje po hrabrosti i žrtvi. Ovo je država koja stavlja birokratske formule ispred ljudskosti i zahvalnosti prema onima koji su omogućili njeno postojanje.
Ako pravo na obrazovanje i dostojanstvo može biti uskraćeno djeci onih koji su život dali za Bosnu i Hercegovinu, onda je jasno da zakoni ovdje ne štite narod, već privilegije, partitokraciju i hladnu administrativnu arbitrariju.
Ovo nije samo priča jednog studenta, ovo je priča o svima koji su izgubili roditelje u ratu, a sada ih država – hladno, birokratski i diskriminatorski – pokušava podijeliti i ponižavati.
