Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine objavila je imovinske kartone više od tri hiljade izabranih zvaničnika s prošlogodišnjih lokalnih izbora. Ipak, oko 200 njih i dalje odbija ispuniti ovu zakonsku obavezu, otvoreno kršeći Izborni zakon BiH i ignorišući pravo građana na uvid u njihovu imovinu.
Ono što zabrinjava jeste činjenica da među onima koji kriju podatke nije riječ o nepoznatim političarima s margine, već o osobama s vrha vlasti. Među njima je i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, lider Partije demokratskog progresa (PDP).
Stanovi, garaže, kuće – a na papiru ništa
Stanivuković je u više navrata govorio o svojoj imovini, hvaleći se luksuznim stanom od 135 kvadratnih metara u Banjoj Luci, za koji je naveo da je kupljen porodičnim novcem. Pominjao je i porodičnu kuću, kao i garažna mjesta. Međutim, prema posljednjem dostupnom imovinskom kartonu iz 2021. godine, Stanivuković se vodi gotovo kao da nema ništa – bez nekretnina, sa skromnim primanjima od 2.800 KM i kreditom od deset hiljada.
Ovaj nesklad između onoga što javnost zna i onoga što je prijavljeno institucijama otvara ozbiljna pitanja o transparentnosti i zakonitosti. Zašto gradonačelnik najvećeg grada u RS-u ne podnosi ažuriran karton? Zašto CIK, iako ima zakonske instrumente, ne reaguje sankcijama?
Političari na meti javnosti
Još jedno ime koje je privuklo pažnju je Benjamina Karić, bivša gradonačelnica Sarajeva, danas načelnica općine Novo Sarajevo. Za razliku od Stanivukovića, Karić je predala imovinski karton. Ipak, vrijednost imovine koju je prijavila, a koja prelazi 660 hiljada KM, izazvala je burne reakcije.
Prema njenoj prijavi, posjeduje dva stana u Sarajevu – jedan u Novom Sarajevu, drugi u općini Centar – ukupne vrijednosti 380 hiljada KM. Osim toga, ima kuću, zemljište, ali i poslovni prostor u Crnoj Gori. Sve to prati kreditno zaduženje od više od 325 hiljada KM, ali i godišnja primanja u iznosu od gotovo 60 hiljada KM.
Karić se već ranije našla pod lupom javnosti zbog iznenadne promjene prebivališta – preselila se iz općine Centar u Novo Sarajevo neposredno pred kandidaturu.
Transparentnost na papiru, praksa nigdje
Objavljivanje imovinskih kartona trebalo bi biti mehanizam kontrole i prevencije korupcije. Umjesto toga, u BiH se pretvorilo u polovičnu mjeru: jedni uredno dostavljaju podatke, drugi ih ignorišu bez posljedica. A građani, oni koji političare plaćaju iz budžeta, ostaju bez odgovora na jednostavno pitanje – koliko zaista vrijede ljudi kojima su povjerili vlast?
Bez efikasnog nadzora, sve se svodi na dobrovoljnu volju političara. Oni koji ne žele, jednostavno ne objave podatke, a institucije zatvaraju oči.
Građani bez povjerenja
Ovakva praksa direktno urušava povjerenje građana u izborni proces i institucije. Jer ako političari nemaju obavezu da pokažu imovinu, ko garantuje da je nisu stekli nezakonito?
„U demokratskim državama imovinski kartoni služe kao ogledalo političara – u BiH su samo još jedan papir koji se može sakriti u fioku“, komentar je koji se sve češće čuje među analitičarima.
Vrijeme za pritisak javnosti
Sve dok izostaju kazne i konkretne mjere, biće onih koji će imovinske kartone tretirati kao smetnju, a ne kao zakonsku obavezu. Međutim, pritisak javnosti može natjerati institucije da konačno pokažu zube. Jer ako političari nisu spremni da budu transparentni, možda nisu spremni ni da vode gradove i općine.
