Predsjednik Kazahstana Kasim-Jomart Tokajev potpisao je zakonske izmjene kojima se zabranjuje nošenje odjevnih predmeta koji potpuno prekrivaju lice na javnim površinama.
Ova odluka izazvala je značajne reakcije unutar zemlje, ali i u širem regionalnom kontekstu, budući da se dotiče pitanja ličnih sloboda, vjerskih prava i društvenih normi.
Zakon jasno navodi da je zabranjeno nošenje bilo kakvih odjevnih predmeta koji onemogućavaju identifikaciju osobe, uz izuzetke za zaštitnu radnu opremu, medicinsko osoblje, civilnu zaštitu, osobe pogođene ekstremnim vremenskim uslovima te učesnike velikih sportskih i kulturnih događaja. Iako u zakonu vjerska odjeća nije izričito zabranjena, nova regulativa u praksi može ograničiti nošenje burke i nikaba, što je izazvalo zabrinutost kod dijela javnosti i organizacija za ljudska prava.
U posljednjih nekoliko godina u Kazahstanu je zabilježen porast nošenja vjerske odjeće, posebno hidžaba, dok burka i nikab ostaju rjeđi. Kritičari zakona često ističu da takva odjeća nije tradicionalni dio kazahstanske kulture, već je, prema njihovom mišljenju, uvezena s Bliskog istoka. Predsjednik Tokajev je ranije ove godine naglasio važnost promocije nacionalne nošnje kao simbola etničkog identiteta, ističući da je ona prihvatljiviji i sigurniji izbor od odjevnih predmeta koji skrivaju lice.
Reakcije na društvenim mrežama dijeljene su – dok jedni podržavaju zakon kao nužan korak u očuvanju društvenog poretka i sigurnosti, drugi ga doživljavaju kao nametanje ograničenja i dodatno uplitanje vlasti u privatni život građana. Zabrinutost postoji i zbog mogućeg pogoršanja položaja vjerskih zajednica i ograničavanja slobode izražavanja vjere.
Kazahstan nije usamljen u ovom pristupu; slične mjere su već usvojile susjedne srednjoazijske zemlje poput Kirgistana, Tadžikistana i Uzbekistana, što ukazuje na regionalni trend pooštravanja kontrole nad javnim izražavanjem vjerskih identiteta. Ova zbivanja otvaraju važna pitanja o ravnoteži između sigurnosti, društvene kohezije i prava pojedinaca na vjersko izražavanje.
Kako će se zakon primjenjivati u praksi i kakve će posljedice imati na društvenu dinamiku u Kazahstanu, ostaje da se vidi. Jasno je, međutim, da ova odluka predstavlja značajan korak u usmjeravanju državne politike prema upravljanju javnim prostorom i definisanju granica između tradicije, modernizacije i religijskih sloboda.
