Na vojnoj paradi u Beogradu proteklog dana, dok su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar odbrane Bratislav Gašić stajali u prvom redu, javnosti nije promaklo prisustvo načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, generala Gojka Kneževića.
Na snimcima koji su obišli društvene mreže i medije, jasno se vidi kako Knežević salutira tokom izvođenja himne Srbije – postupak koji je u najmanju ruku šokantan, a u političkom, vojnom i pravnom kontekstu potpuno neprihvatljiv.
Ono što dodatno provocira javnost i stručnu javnost jeste činjenica da je ministar odbrane BiH Zukan Helez ranije prekinuo vojnu saradnju sa Srbijom upravo zbog Bratislava Gašića, ministra odbrane Srbije, koji je tokom posjete BiH odbio ustati na himnu naše zemlje. Da bi stvar bila paradoksalnija, dok se u Sarajevu povlače te teške odluke o prekidu saradnje, prvi čovjek OSBiH, finansiran iz budžeta države i iz novca građana, ide u Beograd i pokazuje javnu lojalnost drugoj državi.
Knežević je na ovu poziciju predložen od Milorada Dodika i Željke Cvijanović, čime se otvara ozbiljno pitanje o motivima njegove rotacije i ličnoj lojalnosti prema političkim patronima, a ne državi koju formalno vodi. Njegovo prisustvo u Beogradu nije službeno obrazloženo, a postupak salutiranja na himnu Srbije dok je ministar Gašić u prvom planu šalje poruku – politička lojalnost prema Srbiji važnija je od profesionalizma i državnog interesa.
Ovo nije samo incidente u protokolu. Ovo je politički i nacionalni skandal – javna demonstracija lojalnosti jednoj susjednoj državi, dok Knežević obnaša najvažniju funkciju u Oružanim snagama BiH. Radi se o kršenju elementarnih principa neutralnosti i profesionalizma koji bi trebali krasiti vojnu hijerarhiju. Građani plaćaju njegovu generalsku platu, a on svojim postupkom ne štiti interes BiH, već lične i političke interese onih koji su ga postavili.
Po Zakonu o odbrani i članu 12, smjenu generala može predložiti ministar odbrane, ali konačnu odluku donosi Predsjedništvo BiH. To Predsjedništvo je, paradoksalno, upravo imenovalo Kneževića. Očekivano, Željka Cvijanović neće podržati bilo kakvu smjenu, dok Željko Komšić i Denis Bećirović imaju zakonsku mogućnost i odgovornost reagirati. Svaka dalja inertnost Predsjedništva bila bi tolerisanje instrumentalizacije OSBiH i ponižavanje države pred međunarodnom zajednicom.
Ovaj incident razotkriva širi problem: političku kontrolu nad Oružanim snagama BiH, gdje Dodikova i Cvijanovićeva rotacija generala koristi vojsku kao sredstvo političkog uticaja, umjesto da osigurava zaštitu državnih interesa. Kneževićev postupak šalje jasnu poruku: OSBiH nije profesionalna i neutralna institucija – ona je postala poligon političkih igara i dvostrukih standarda.
Građani Bosne i Hercegovine trebaju biti svjesni težine situacije. Prvi čovjek OSBiH salutira na vojnoj paradi druge države, dok u zemlji formalno stoji stav o prekidu saradnje. Ovakvo ponašanje ne samo da kompromitira OSBiH pred domaćom javnošću, nego i međunarodnim partnerima, šaljući signal da je država podložna političkim manipulacijama i da se ključne institucije koriste za privatne interese političkih lidera.
Ako nadležni organi ne reaguju, to će postati presedan: legitimizacija političke instrumentalizacije vojske, sramoćenje države i direktna provokacija prema građanima. Knežević svojim postupkom ugrožava suverenitet, autoritet i dignitet OSBiH, dok Dodik i Cvijanović jasno demonstriraju da politika prevladava nad profesionalizmom i državnim interesom.
Zaključak je jasan: ovo nije pojedinačna greška – ovo je simptom duboke političke manipulacije unutar vojske. Svaka dalja inertnost Predsjedništva BiH ili ministarstva odbrane znači tolerisanje izdaje, dopuštanje da politički interesi preuzmu vojsku i poništavanje osnovnog zadatka Oružanih snaga: zaštite države i građana. Knežević, Dodik i Cvijanović – svi su akteri ovog prvorazrednog skandala koji neće biti zaboravljen.
