Knežina, rodno mjesto Halida Bešlića i simbol njegove neprolazne ljubavi prema Romaniji, ovih dana živi u znaku tuge i sjećanja.
Mještani ovog kraja odlučili su na dirljiv način odati počast čovjeku čiji su glas i pjesme postali dio njihovih života — i srca čitavog regiona.
Na poznatom Knežak izvoru, koji je Halid svojim stihovima i emocijom ovjekovječio u pjesmi „Romanija“, postavljena je njegova fotografija s porukom: „Posljednji pozdrav. Tvoja Knežina.“
Fotografija prikazuje Halida s prepoznatljivim, toplim osmijehom koji je obilježio desetljeća njegove karijere i donio mu titulu jednog od najvoljenijih izvođača narodne muzike. Postavljena iznad izvora, okružena prirodom koju je pjevao i volio, slika djeluje kao da i dalje gleda u svoj kraj, u zemlju koja ga je oblikovala i u kojoj će zauvijek ostati.
Knežina u suzama, ali ponosna
Mještani Knežine, duboko potreseni gubitkom svog Halida, ističu da žele zauvijek sačuvati uspomenu na čovjeka koji je svojom muzikom proslavio njihov kraj.
„Romanija“, pjesma koja je postala svojevrsna himna ovog podneblja, sada dobija novo značenje — postaje simbol sjećanja, zahvalnosti i vječne povezanosti između pjevača i njegovog zavičaja.
Na inicijativu mještana, pokrenuta je i ideja da se upravo na tom mjestu, pored izvora i fotografije, podigne spomenik Halidu Bešliću. Načelnik Sokoca već je najavio podršku toj inicijativi, naglasivši da će lokalne vlasti pomoći da Knežina dobije trajno obilježje posvećeno svom najvećem sinu.
Okupljanje u čast velikog pjevača
U Knežini će sutra u 12 sati biti održano zvanično okupljanje u čast Halida Bešlića, gdje se očekuje veliki broj mještana, prijatelja i poštovalaca iz cijele Bosne i Hercegovine.
Bit će to prilika da se, kroz pjesmu i sjećanje, oda počast pjevaču čiji su stihovi odzvanjali s planina, livada i kafana od Sarajeva do Beograda, od Skoplja do Ljubljane.
Halid i Romanija – ljubav koja ne umire
Halid Bešlić nikada nije skrivao koliko mu znači Romanija. Često je govorio da su mirisi i zvuci tog kraja utkali dušu u njegove pjesme, a Knežina je za njega uvijek bila više od rodnog mjesta – bila je središte njegovog svijeta.
Njegov glas, kojim je opjevao ljubav, bol, nostalgiju i ponos, sada ostaje da živi među borovima Romanije, među ljudima koji ga pamte kao skromnog, dobrog i svog čovjeka.
Knežina se danas ne oprašta samo od velikog umjetnika, već i od prijatelja, komšije i simbola jedne epohe. Na izvoru gdje je nekada započinjala njegova pjesma, sada stoji tišina – ali i obećanje da će se njegov glas i dalje čuti, sve dok ima onih koji vole Bosnu i njenu pjesmu.
