Saga o prodaji Autobuske stanice u Zenici, najvrednijeg dijela imovine nekadašnjeg preduzeća “Zenicatrans”, i dalje traje bez jasnog epiloga. Iako je stečajni upravnik ponovo oglasio prodaju, firma koja tvrdi da je objekat već uredno kupila i platila – ne odustaje. Umjesto konačnog rješenja, slučaj je prerastao u pravnu i institucionalnu bitku u kojoj se isprepliću sumnje na korupciju, neprofesionalnost i političke uticaje.
Imovina “Zenicatransa” već godinama je predmet brojnih sudskih postupaka. Dok se još uvijek čeka pravosnažna presuda u predmetu protiv gradonačelnika Zenice Fuada Kasumovića i drugih, priča o Autobuskoj stanici pretvorila se u pravni haos bez kraja.
U augustu 2024. godine Autobusku stanicu kupila je kompanija koja je bila jedini ponuđač na javnoj licitaciji, ispunivši sve formalne uslove i uplativši iznos od 3,15 miliona KM – tačno onoliko koliko je sama stečajna uprava procijenila da objekat vrijedi. Međutim, umjesto da nakon uplate uslijedi primopredaja, stigla je odluka suda da se prodaja poništi.
Kao razlog poništenja navedeno je da oglas o licitaciji nije bio istaknut na oglasnoj ploči Općinskog suda u Zenici – detalj koji bi, prema pravnicima, mogao biti tek proceduralna greška, ali ne i osnov za poništavanje kompletne prodaje.
Uprkos tome, stečajni sudija donosi odluku kojom transakcija biva oborena, a cijeli proces vraćen na početak. Kompanija koja je kupila objekat odmah reaguje – ulaže apelaciju Ustavnom sudu BiH, tvrdeći da joj je uskraćeno pravo na pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek i zaštitu imovine. Njihov glavni argument jeste da eventualni propusti suda ne smiju ići na teret "savjesnog kupca" koji je postupio po zakonu, uplatio punu cijenu i ispunio sve obaveze propisane javnim pozivom.
Kasumović dobio i šest godina zabrane obavljanja funkcije gradonačelnika
Istovremeno, podnesena je i krivična prijava Federalnom tužilaštvu, u kojoj se stečajni sudija i stečajni upravnik terete za zloupotrebu položaja, nesavjestan rad i kršenje zakona u postupku prodaje. Federalno tužilaštvo je potvrdilo da je prijava zaprimljena te da se trenutno vrše provjere navoda i dokumentacije.
U pozadini cijelog slučaja nazire se šira priča o obrascima koji već godinama prate stečajne postupke u Bosni i Hercegovini. Prva licitacija često propada jer se na nju "slučajno" niko ne prijavi, druga ide s umanjenom cijenom, treća završava prodajom u bescjenje – često kupcima bliskim političkim strukturama ili samim učesnicima u stečajnim procesima.
U ovom slučaju, plan je, čini se, bio prekinut uplatom pune sume i urednim provođenjem procedure, što je izazvalo domino efekat pravnih i institucionalnih reakcija.
Dok Federalno tužilaštvo provjerava navode o mogućim zloupotrebama, a Ustavni sud BiH razmatra apelaciju o povredi prava na imovinu, stečajni upravnik je – ponovo – raspisao prodaju Autobuske stanice.
Time je otvoreno novo poglavlje u priči koja već godinama razotkriva tamnu stranu stečajnih procesa u Bosni i Hercegovini – u kojima se milionska imovina preduzeća pretvara u monetu za potkusurivanje između lokalnih moćnika, pravosuđa i biznis interesnih krugova.
Zenica, grad koji je nekad imao jedno od najprometnijih saobraćajnih čvorišta u državi, danas gleda kako njegova Autobuska stanica postaje simbol pravne nesigurnosti i institucionalnog raspada.
