Predizborna scena u Bosni i Hercegovini za narednu godinu već pokazuje prve ozbiljne konture, a političke kalkulacije ulaze u sve složenije faze.
Dok se na nivou entiteta i kantona vodi borba za svaki glas, pažnja analitičara i političkih aktera sve više se fokusira na ključne institucije na državnom nivou, a prije svega na Predsjedništvo BiH. Upravo ova pozicija mogla bi odlučiti ne samo ko će upravljati državnim aparatima, već i koji će politički blok formirati narednu vlast.
U proteklim izborima pokazalo se da članovi Predsjedništva imaju značajnu ulogu u procesu imenovanja predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Njihov stav često prevazilazi formalne ustavne procedure – kao što je bio slučaj kada su Denis Bećirović i Željka Cvijanović preglasali Željka Komšića, čime su kreirali političku konfiguraciju koja je omogućila SNSD-u, HDZ-u i Trojci da formiraju vlast. Takvi manevri jasno pokazuju da Predsjedništvo nije tek ceremonijalna institucija, već poluga odlučivanja u ključnim političkim procesima.
Sada, dok se približava rok za predizbornu kampanju, sva pažnja usmjerena je na kandidature za Predsjedništvo. Denis Bećirović, kao aktuelni član Predsjedništva, ulazi u novu utrku s prednošću incumbenta. Njegova pozicija omogućava mu da istovremeno koristi resurse i vidljivost funkcije, ali i stavlja teret odgovornosti za političke uspjehe i neuspjehe. SDP, zajedno s podrškom NiP-a i Naše stranke, jasno ga postavlja kao glavnog kandidata među bošnjačkim biračima.
Međutim, najveća nepoznanica ostaje SDA i potencijalni kandidat te stranke. Predsjednik stranke, Bakir Izetbegović, dugo vremena spekulira o svojoj kandidaturi, ali konačna odluka još uvijek nije donesena. Ulazak Izetbegovića u utrku nosi visoke rizike: eventualni poraz ne bi samo ugrozio njegovu političku poziciju, već bi mogao oslabiti i samu stranku, posebno u svjetlu mogućeg drugog uzastopnog poraza od Bećirovića.
Istovremeno, kandidatura Demokratske fronte sa Slavenom Kovačevićem za hrvatskog člana Predsjedništva može djelovati kao faktor redistribucije glasova. Iako šanse za pobjedu Kovačevića nisu procijenjene kao ključne, njegov utjecaj na raspodjelu glasova, posebno u odnosu na SDA, mogao bi biti presudan za konačne koalicione odluke. U politici gdje svaki glas i svakodnevni politički manevar imaju težinu, fragmentacija podrške često odlučuje pobjednike i gubitnike.
Scenario u kojem Bećirović i kandidat HDZ-a uđu u Predsjedništvo otvara pitanje ko će biti koalicioni partner. Ako Trojka i HDZ zajedno imaju dovoljnu većinu u Parlamentu BiH, HDZ neće biti obavezno da bira SDA kao partnera – što jasno naglašava strateški značaj bošnjačkog člana Predsjedništva. U tom kontekstu, borba za bošnjački glas postaje centralna tema predizborne utakmice i determinanta buduće državne vlasti.
U konačnici, analiza predizborne konfiguracije ukazuje na jasnu političku logiku: vlast u Federaciji BiH, ali i na državnom nivou, neće se formirati samo kroz entitetske kalkulacije, već kroz strateški raspored u Predsjedništvu. Onaj ko uspije osigurati svoj glas u ovom tijelu dobija nesumnjivu prednost u kreiranju političkih i koalicionih tokova. S obzirom na postojeće kandidature i nesigurnost u najjačoj opozicionoj stranci, naredna godina mogla bi donijeti turbulentan politički period, gdje će svaki glas i svaki potez biti od presudnog značaja za buduću vlast u BiH.
